Sapunica se nastavlja! ‘Lova i stadioni su spremni, pitanje je samo žele li se oni zaista potući‘

Tyson Fury i Anthony Joshua godinama su najskuplja nedovršena rečenica britanskog, ali i svjetskog boksa. Meč koji je trebao definirati eru, napuniti stadion i zatvoriti raspravu o tome tko je najveći britanski teškaš svoje generacije još uvijek nema ni datum ni mjesto, a Dana White više ne zvuči kao čovjek koji vjeruje da problem leži u sitnim ugovornim detaljima.

Prvi čovjek UFC-a i vodeće lice Zuffa Boxinga nakon UFC-a 330 otvoreno je rekao kako više ne zna hoće li Fury i Joshua ikada dijeliti ring. Novca, kaže, ima dovoljno. Interesa publike također. Ono što mu je upitno jest ono najvažnije - stvarna želja britanskih boksača da se borba napokon dogodi.

– Slušajte, ova je*ena saga... Vidjet ćemo kako će se sve odigrati. Ili se žele boriti ili ne žele. Ne znam, rekao je White.

Njihov obračun je i dalje meč koji bi u Ujedinjenom Kraljevstvu privukao golemu pažnju, čak i sada kada obojica iza sebe imaju poraze, pauze, padove forme i godine propuštenih prilika. No White pripada skupini onih koji smatraju da je ova borba morala doći puno ranije, dok su obojica bili bliže vrhuncu i dok nije nosila okus zakašnjelog pokušaja da se izvuče ono što je predugo stajalo na stolu.

– Da bi se borba napravila, dvojica se moraju željeti boriti. Točka. Kraj priče. Ugovori, ovo, ono? U ovoj borbi ima puno je*enog novca. Želiš li se boriti ili ne želiš? Meni je svejedno na ovaj ili onaj način. Bio bih sretan da se borba održi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nije me briga. Želiš li se boriti ili ne želiš, poručio je White.

Takva izjava prilično dobro pogađa zamor koji se nakupio oko cijele priče. Fury i Joshua više nisu samo dva velika imena koja pregovaraju o najvećem britanskom meču. Postali su simbol boksačkog razvlačenja, pregovora koji se stalno vraćaju na početak i borbe koja je toliko puta bila “blizu” da je svaka nova najava dočekana s oprezom umjesto euforijom.

White ne negira da meč i dalje ima veliku tržišnu vrijednost. Naprotiv, jasno mu je da bi Fury i Joshua i danas mogli generirati ogroman interes. Ali njegova poanta je jednostavna - ni najbolji promotori, ni najveći čekovi, ni najjača televizijska priča ne mogu završiti posao ako borci sami ne prijeđu zadnji prag.

– Ta se borba trebala dogoditi prije deset godina. Hoće li se dogoditi sada? Vidjet ćemo, dodao je.

Obojica su nedavno odradila povratničke mečeve koji su trebali poslužiti kao uvod u veliki britanski obračun, ali ni jedan ni drugi nisu ponudili sliku potpuno sigurnog favorita. Fury je u Pattayi, na Tajlandu, zaustavio Mariusza Wacha nakon sedme runde, u meču koji nije imao sjaj njegovih najvećih večeri. Joshua je protiv Kristiana Prenge prošao još neugodniji put - dvaput je završio na podu u prvoj rundi, prije nego što se vratio i nokautirao protivnika u drugoj.

Više to nije borba dvojice teškaša na apsolutnom vrhuncu, nego sudar dvojice karijera koje još uvijek imaju ogromno ime, ali i dovoljno pukotina da meč djeluje nepredvidljivije nego što bi nekada bio. Fury bi tražio potvrdu da i dalje može kontrolirati najveće večeri. Joshua bi tražio dokaz da krize protiv Prenge nisu znak dubljeg problema.

White, međutim, ne želi više slušati objašnjenja bez potpisa. Njegova poruka svodi cijelu desetljetnu sapunicu na najjednostavnije moguće pitanje, a ako se Fury i Joshua doista žele boriti, novac i pozornica itekako postoje. Ako ne žele, ni saudijski kapital neće spasiti meč koji je već odavno trebao biti dio povijesti, a ne još jedna najava koja čeka rasplet.