‘Prebio bih Joshuu pijan i nadrogiran! Kickboks je sport pravih ratnika, pokrali ste Rica!‘

Malo tko je ozbiljno računao s tim da bi Rico Verhoeven mogao pretvoriti boksački izlet protiv Oleksandra Usika u večer nakon koje će se pričati o nepravdi, a ne o očekivanoj egzekuciji ukrajinskog prvaka. Dvoboj podno silueta egipatskih piramida trebao je, barem po tonu unisonog glasa kolektivnog borilačkog svijeta, poslužiti kao još jedna velika kulisa za potvrdu Usikove veličine. Umjesto toga, dugogodišnji Gloryjev prvak odradio je meč koji je uzdrmao ustaljenu boksačku hijerarhiju, natjerao Usika da uđe u svojevrsni "panični" mod i do kontroverznog prekida nakon završetka 11. runde ostavio dojam borca koji je više nego ravnopravno stajao u toj priči.

Nizozemac nije izgledao kao zalutali kickboksač u tuđem sportu, nego kao čovjek koji je vrlo brzo shvatio ritam, nametnuo fizičku prisutnost i kroz velik dio meča pokazivao da nije došao po počasni poraz. Upravo zato i poraz boli drukčije, jer nije riječ o večeri u kojoj je bio nadigran i slomljen, nego o meču nakon kojeg je ostalo previše prostora za pitanje što bi se dogodilo da završnica nije otišla putem kojim je otišla.

Na sve se sada osvrnuo i Antonio Plazibat, najbolji hrvatski kickboksač i borac koji se već godinama nalazi pri samom vrhu Gloryjeve teške kategorije. Posebnu težinu njegovim riječima daje činjenica da nije riječ o čovjeku koji je Verhoevena godinama glorificirao. Dapače, Plazibat ga je često prozivao, ali nakon onoga što je Rico pokazao protiv Usika, ton se bitno promijenio.

– Kralj kickboksa Rico Verhoeven protiv jednog od najvećih od najvećih boksača svih vremena. Prvo želim čestitati Ricu, ako se više nikada ne budeš borio, za mene si pobjednik, pokrali su te. Ne shvaćam te sudačke kartice nakon 10 rundi, nadboksao si Usika, radio si više, on je izbjegavao borbu. Rico je, znači, nadboksao čovjeka s takvim olimpijskim i profesionalnim pedigreom, s preko 300 pobjeda u amaterskom boksu.

Plazibat je potom otišao i korak dalje, otvoreno sugerirajući da u takvom raspletu nije spašen samo Usik, nego i sama reputacija boksa.

– Stvarno niste htjeli da Rico pobijedi! Htjeli ste spasiti boks, zato je sudac onako sramotno prekinuo borbu, i to nakon zvona, to je sramota. Boks je prevara.

Naravno, pritom nije tvrdio da u boksu nema istinskih veličina, nego da ga frustrira sustav koji, po njegovu shvaćanju, prečesto živi od pažljivo građenih omjera i umjetno napuhane reputacije.

– Tu naravno ipak postoji par jako dobrih boksača na vrhu. oni su pravi borci i njih nitko ne može dodirnuti te oni zapravo shvaćaju "plemenitu vještinu", ali većinom tip iz top 50 se bori protiv tipa iz top 100. Taj tip nakon nokauta protiv smiješnog protivnika iz Njemačke s negativnim omjerom napuhuje sebi omjer, onda dođe do top 10. Kako je to moguće na taj način? Plaćaju sebi protivnike, skupe par nokauta, izgrade si neko ime, a onda ih proglase legendom. U velikoj borbi uzmu par milijuna i riješe si život.

U nastavku je naglasio da iza takvog istupa ne stoji zavist zbog lukrativne strane boksa, nego gađenje prema mehanizmu koji, po njegovu mišljenju, prečesto zamjenjuje stvarnu vrijednost dobro prodanom pričom.

– Nisam ljubomoran jer zarađuju toliko, ali ljuti me to što se radi o velikoj prevari, to su pokazali i Francis Ngannou, a sada i Rico Verhoeven. Ja ja ovo sve govorim kao čovjek koji je Usikov fan, i kao čovjek koji godinama kao dio Gloryja prozivam samog Rica, ali Verhoeven sada ima moje poštovanje.

Na kraju je sve vratio na teren koji mu je najbliži, kickboks, sport koji po njegovu shvaćanju ne dopušta ni zaobilaženje ni uljepšavanje.

– Ako želite biti istinski borac, primite se kickboksa. Kod nas nema prevara, u istoj se noći boriš protiv trojice najboljih, ne možeš ići prečacom ili birati lakša imena, uvijek se boriš protiv najboljih. Svaki meč je rat, stalno si na nogama i moraš ići naprijed.

Za kraj je ubacio i jednu tipično sirovu i prkosnu usporedbu, onu koja će nekima zvučati pretjerano, ali dovoljno jasno pokazuje koliko visoko cijeni razliku između kickboksačke i boksačke stvarnosti.

– I još jedna stvar, recimo da se Anthony Joshua i ja nađemo, i i da sam ja pijan i nadrogiran, da se borimo u kickboksu, Joshua ne bi izdržao jednu rundu sa mnom!