Nadamo se kako će ga Filip naučiti pameti: ‘Hrgović je lijen i udara u prazno, a i bahat je‘

Uoči međusobnog okršaja koji će se 16. svibnja održati na Eco-Power Stadiumu u Doncasteru, Dave Allen i Filip Hrgović ponovno su se našli u istom kadru, ali i u istom narativu koji ih već danima prati, britanski autsajder s domaćim vjetrom u leđa protiv olimpijski profiliranog teškaša koji je, unatoč oscilacijama, i dalje pripada u najelitniji krug svjetskih teškaša. U razgovoru za ugledni The Ring, Allen je vrlo otvoreno secirao Hrgovića i pritom mu zalijepio etiketu borca koji je, po njegovu mišljenju, dao manje nego što je mogao.

No baš u toj Allenovoj tezi krije se i najbolji podsjetnik na ono što Hrgović zapravo jest. Da, hrvatski teškaš tijekom profesionalne karijere nije uvijek izgledao onako glatko i dominantno kako su mnogi očekivali kada je nakon olimpijske bronce iz 2016. godine zakoračio među profesionalce kao jedan od najvećih teškaških talenata svoje generacije. No i dalje govorimo o boksaču koji je prošao ozbiljna imena, koji je ostao relevantan u vrhu i koji i danas, kada uđe potpuno fokusiran i fizički spreman, posjeduje daleko ubojit i pragmatičan arsenal dovoljan za najveću razinu - osvajanje svjetske titule.

S druge strane, Allen je od početka gradio posve drukčiju priču. Njegov profesionalni put nije imao ni približno isti zalet, ni istu reputaciju, ni istu startnu poziciju. Debi je odradio još 2012. godine na maloj priredbi u Sheffieldu, daleko od velikih najava i sustava koji bi ga od početka vodio prema vrhu. U međuvremenu je izgradio reputaciju borca kojeg publika voli upravo zato što ne skriva vlastite mane, lomove i nedovršenosti, ali ni ta iskrenost ne mijenja temeljnu činjenicu, u ovom meču ozbiljnija kvaliteta i dalje stoji na Hrgovićevoj strani.

Allen je, govoreći za kultni The Ring, vrlo izravno opisao kako vidi hrvatskog borca.

– Rekao sam mu: ‘Podbacio si. Lijen si i vjetar u prazno.’

Potom je objasnio da je istu stvar već ranije govorio javno, a onda mu je to netko prenio i izravno.

– To sam rekao na YouTubeu i onda je neki tip to izvukao i prenio njemu. Pomislio sam: ‘Sad to moram ponoviti i njemu u lice.’

Nastavio je u istom tonu.

– Lijen je i udara u prazno. Trebao je biti puno bolji. Bahato je rekao da me može pobijediti sa 70 posto svojih mogućnosti. Ja sam mu rekao: ‘Dobro, super. Onda dođi sa 70 posto.’

Ta Allenova linija napada nije slučajna. Jasno je da pokušava pogoditi upravo ondje gdje zna da se o Hrgoviću već godinama vodi rasprava, u raskoraku između golemog potencijala i činjenice da neke pobjede nisu izgledale tako dominantno kako se očekivalo. No čak i kada se seciraju Hrgovićeve manje savršene večeri, teško je previdjeti jednu važnu stvar, iza njih vrlo često stoji stvarna kvaliteta, ali i karakter.

To se posebno odnosi na meč protiv Zhileija Zhanga. Da, to nije bila njegova najsavršenija izvedba, daleko od toga. Bio je rano uzdrman, morao je kopati duboko i prolaziti kroz neugodne dionice borbe. Ali upravo zato taj nastup nije samo priča o manjkavostima, nego i o demonstraciji ustrajnosti i srčanosti. Hrgović tada nije izgledao kao nepogrešiv teškaški stroj, ali jest kao borac koji zna preživjeti ozbiljan problem i na kraju izvući pobjedu kada stvari nisu idealne. To nije mala kvaliteta, pogotovo u teškoj kategoriji, a kada se uzmu u obzir i tadašnje okolnosti Hrgovićevog privatnog života - pobjeda postaje još impresivnija.

Naravno, bilo je i drugih mečeva u kojima se očekivalo više. Protiv Demseyja McKeana posao nije djelovao potpuno uvjerljivo sve do same završnice, a poraz od Daniela Duboisa ostao je najteži ožiljak njegove dosadašnje profesionalne dionice. Upravo je taj meč otvorio prostor svim onima koji žele tvrditi da Hrgović nikada nije dosegnuo ono što mu je bilo predviđeno. No jednako je važno i ono što je uslijedilo poslije, suradnja s Abelom Sanchezom, ozbiljno preslagivanje pristupa i pobjede nad Joeom Joyceom i Davidom Adeleyeom, mečevi koji su pokazali da u našem boksaču i dalje postoji vrlo opipljiv materijal za ulazak u boksačku besmrtnost.

Allen, naravno, u svemu tome vidi vlastiti prostor. Nije slijep na Hrgovićevu kvalitetu, ali vjeruje da je vidio dovoljno pukotina da samoga sebe uvjeri kako ovdje može zakuhati ozbiljne probleme. Posebno jer se borba održava u njegovu Doncasteru, pred publikom koja će bez zadrške stajati iza njega.

– Nadam se da će doći i da neće biti na svojoj razini. Sve što mi povećava šansu, ja to želim.

Kasnije je dodatno pojasnio i koliko mu znači sama lokacija borbe.

– On se i lako otvara, loše podnosi posjekotine. Ja sam spreman. Ne bih dovodio borbu u Doncaster da ne mislim da mogu pobijediti. Neću se osramotiti u Donnyju pred 10 do 15 tisuća svojih ljudi. Sve ću te ljude poslije viđati po gradu, neću se osramotiti.

Za kraj je ponudio i možda najzanimljiviju procjenu odnosa snaga.

– Možda je predobar za mene, ali ne mislim da među nama postoji puno razina razlike.

Upravo se tu Allen vjerojatno najviše vara ili barem svjesno pokušava uvjeriti samoga sebe u nešto što mu treba kao gorivo za meč. Jer razlika možda nije nužno golema ako Hrgović bez pune koncentracije, ali u svojoj pravoj verziji hrvatski je teškaš ipak tehnički, fizički i iskustveno osjetno iznad karizmatičnog Britanca. Allen može unijeti nelagodu, publiku, pritisak i svoju tipičnu englesku tvrdoglavost, no meč će u velikoj mjeri i dalje ovisiti o tome koju ćemo verziju Filipa Hrgovića gledati.

Ako u Doncaster stigne ona ozbiljna, disciplinirana i prava zvijer kakva Hrgović u svojoj naravi i jest, onda bi ovo trebao biti još jedan korak prema većim stvarima. Ako, pak, dopusti da borba ode u nered, emotivni metež i predugo ostane otvorena, Allen će rado pokušati pretvoriti večer u svoju priču. No bez obzira na svu metež i Allenove verbalne strelice, težište kvalitete i dalje ostaje na hrvatskoj strani, a mi se nadamo kako će mu "El Animal" demonstrirati da su leveli u teškaškom boksu itekako opipljivi.