Ljeto je doba godine rezervirano za putovanja, stvaranje uspomena, avanture i zasluženi godišnji odmor. No, netko je jednom mudro rekao - ako radiš ono što voliš, nećeš raditi niti jednog jedinog dana u svom životu. S time na umu, odlučili smo spojiti ugodno s korisnim te se otisnuti put Fažane i Pule kako bismo u prelijepoj Istri istražili kraj u kojem je obitavao, živio i stvarao najostvareniji hrvatski boksač svih vremena – Mate Parlov.
Iako je rođen u Splitu 16. studenoga 1948. godine, Parlov je podrijetlom iz Ričica pokraj Imotskog. Imotski kraj odvažno je poznat po kršu i surovom kamenjaru koji odvajkada iznjedri iznimno snažne, čvrste i nepokolebljive ljude. Upravo je tu radničku etiku i nesalomljivi duh nosio sa sobom kroz čitav život. Izvan borilišta bio je intelektualac, čovjek koji je diplomirao ekonomiju i obožavao poeziju, no u ringu je bio čista, nezaustavljiva sila.
Svoje prve boksačke korake Parlov je napravio sa 16 godina. Njegov talent i nevjerojatan osjećaj za distancu odmah su došli do izražaja. U amaterskim danima bio je nezaustavljiv – odradio je više od 300 borbi uz svega 13 poraza, a njegova kretnja u ringu i taktička superiornost pretvorile su boks u pravu umjetnost.
Parlov je dugo vremena u boksačkim analima stajao potpuno sam, kao jedini čovjek na svijetu koji je u istoj kategoriji ujedinio sve moguće amaterske i profesionalne titule. Osim velikog Oleksandra Usika, u trenutku pisanja ovog članka, autoru je teško sjetiti se ijednog drugog boksača u čitavoj povijesti kojemu je pošlo za rukom u potpunosti zaokružiti takav čudesan niz. Fenomenalni Vasilij Lomačenko osvojio je sva tri najcjenjenija amaterska zlata, no on je to činio "šetajući" kroz različite težinske kategorije.
Mate je prvak Europe postao 1971. godine u Madridu, a naslov je potvrdio i obranio 1973. u Beogradu. Na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine pomeo je konkurenciju i popeo se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja u poluteškoj kategoriji. Na prvom povijesnom Svjetskom amaterskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani na Kubi, Parlov se okrunio naslovom svjetskog prvaka.
Kruna ove neponovljive karijere stigla je nakon prelaska u profesionalce, kada je 1976. postao profesionalni prvak Europe, da bi 1978. godine u Milanu, nokautom protiv Miguela Angela Cuella, osvojio i WBC naslov profesionalnog prvaka svijeta!
Ljudi koji su poznavali Parlova pamte ga kao čovjeka izuzetno mirnog, suzdržanog pa i hladnokrvnog držanja. Čak i kada je osvajao olimpijska, europska i svjetska zlata, njegov je izraz lica odavao dojam da je to za njega bio samo još jedan odrađen dan na poslu. No, dogodio se jedan trenutak kada su emocije u potpunosti probile tu hladnu šampionsku masku.
Nakon velike pobjede za naslov europskog prvaka pred krcatim tribinama u Beogradu, ponijet nezapamćenom erupcijom oduševljenja i podrškom navijača, Parlov je napravio nešto što nikada prije ni poslije nije - nebeskim se skokom bacio u publiku! Masa ga je dočekala na rukama i nosila u potpunom deliriju. Bio je to jedinstven, neponovljiv prizor u kojem je obično mirni velikan na trenutak dopustio svijetu da vidi koliko mu ljubav publike zapravo znači.
Jedna od najljepših priča koje se vežu uz ime Parlova tiče se samog Muhammada Alija. Kruži priča da je uoči svog umirovljenja krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, najveći boksač u povijesti izjavio kako bi karijeru najradije završio upravo u okršaju s našim Matom. Najveći boksač svih vremena je naglasio kako bi radije ušao u ring sa šampionom i tehničarom poput Parlova nego s "prljavim udaračima" te dodao da je Mate fantastično brz boksač i najbolji u Europi.
Iako su se mnogi kroničari i novinari trudili pronaći izravan video ili audio arhivski dokaz tih točnih Alijevih riječi - i u tome uglavnom ostali praznih ruku - ta priča i dalje živi s razlogom. S obzirom na Matinu reputaciju, klasu i respekt koji je uživao na svim meridijanima, baš nitko ne bi smio ostati zatečen niti se iznenaditi da je "The Greatest" doista izgovorio te riječi o divu s naših prostora.
Nakon završetka veličanstvene karijere, Parlov se povukao iz javnog života i izbjegavao sportske i političke estrade. Skrasio se u mirnoj Fažani, dok je u samom centru Pule otvorio kultni kafić jednostavnog naziva "Mate".
Kafić je postao pravo malo svetište za sve ljubitelje sporta. Ljudi iz svih krajeva svijeta i danas ondje dolaze popiti izvrsnu kavu, okruženi originalnim peharima, medaljama, slikama i trofejima koji svjedoče o jednoj od najveličanstvenijih sportskih karijera u povijesti ovih prostora. Mate je do kraja života ostao skroman čovjek koji je najradije razgovarao s običnim ljudima, gostima i prolaznicima.
Nekoć davno, čuo sam razmišljanje jednog starijeg gospodina Dragana, porijeklom iz Dalmacije, a koji danas živi na grčkom otoku Kreti, da je tržnica najbolja lokacija za osjetiti puls nekog mjesta. S time na umu, zaputili smo se na najveću pulsku tržnicu ne bismo li uspjeli pronaći lokalce u ovom ljetnom, turističkom mravinjaku. Lokalce je teže uočiti nego li bi čovjek očekivao - kreću se kao jedno s nepokretnom vizurom štandova i žamorom kupoprodaje. Uklopljeni u potpunosti, tek kada ih uspijete pronaći krajičkom oka, u njihovim opuštenim kretnjama i elegantnoj jednostavnosti shvatite da su oni ti koji su tu "doma".
- Poznavali smo ga, bio nam je susjed. Bio je pošten. Bio je čovjek. Značio je puno za Pulu. Kada je osvojio zlato na Olimpijskim igrama, cijela Arena ga je dočekala da ga pozdravi - odgovaraju simpatična i vedra gospoda Rudi i Željko na pitanje o Parlovu dok im se u očima još uvijek nazire onaj isti ponos.
Upravo u tim jednostavnim rečenicama i iskrenim osmijesima dvojice pulskih starosjedioca krije se čitava bit. Dok turisti Pulu uče iz tiskanih vodiča, lokalci je žive kroz sjećanja na ljude koji su joj udahnuli dušu. Parlov za njih nije bio samo nedodirljivi prvak s ekrana, bio je njihov susjed, sumještanin i dokaz da se s istarskog kamena može dotaknuti sam vrh svijeta, a ostati čvrsto na zemlji.
O veličini i značaju njegovih postignuća možda ponajbolje svjedoči i službeno priznanje struke i njegove lokalne zajednice. Savez sportova Županije Istarske dana 10. prosinca 1999. godine službeno ga je proglasio za Sportaša stoljeća. Na današnji dan, prije osamnaest godina, napustio nas je ponajbolji hrvatski borac i sportaš svih vremena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....