Umag - teniski velegrad

ZAGREB - Još 1989., kad je ATP Tour dobio obrise koje u većoj mjeri zadržao i danas, činilo se prilično nevjerojatnim da bi jedna od stanica svjetske turneje tenisača mogla biti u malom gradiću na istarskom poluotoku.



Umag nije bilo lako pronaći ni na zemljopisnoj karti tadašnje Jugoslavije, a on je, u društvu Estorila, Pekinga i Moskve, dobio mjesto na teniskoj karti svijeta. Tako je počela priča o današnjem Studena Croatia Openu, o stadionu i teniskom centru Stella Maris koji su zamijenili močvaru.



Slavko Rasberger je maštao u Umagu kao milijunskom turniru. Danas je to nemoguća misija. Umag je svrstan i ostat će u najnižoj, ali i najbrojnijoj kategoriji “turnira 250”, gdje pobjedniku pripada 250 bodova. Ovogodišnji nagradni fond je 450.000 eura (propisani minimum, od čega će pojedinačnom pobjedniku pripasti 71.700 eura. Prošlogodišnji pobjednik Verdasco zaradio je 54.250 eura, dok je Goranu Prpiću, prvom umaškom slavljeniku, pripalo “mizernih” 21.240 USD. No, tada je i nagradni fond bio svega 175.000 USD.



Priču o 20 umaških godina može se ispričati iz bezbroj različitih perspektiva. Mnogo je likova koji bi našli mjesto u priči o turniru koji je preživio rat, teške gospodarske situacije i promjene u ATP Touru. Donosimo vam samo par najupečatljivijih likova i slika koje su obilježili “hrvatski Roland Garros”.

Goran Prpić Prvi umaški pobjednik Wimbledon ima Spencera Gorea, Roland Garros Renea Lacostea, a Umag Gorana Prpića. Prvi se pobjednici uvijek posebno pamte. Današnjem hrvatskom Davis Cup izborniku umaški je naslov ostao jedini u karijeri. Do njega je stigao u jedinom hrvatskom finalu u Stella Marisu, jedini put kad je tamo zaigrao i Goran Ivanišević. Ni Prpa se više nije vraćao u Umag, osim 1996., da bi tamo gdje je podignuo pobjednički pehar i završio profesionalnu karijeru.

Thomas Muster Zvijezda ratnih godina Najbolji austrijski tenisač svih vremena bio je zaštitni znak Umaga, sve do pojave Carlosa Moye. Tri dolaska, tri trijumfa. Bio je glavna zvijezda u ratnim godinama, došao je i kad se Umag igrao u tjednu prije US Opena te svejedno ostao do zadnjeg dana. Ronnie Leitgeb, njegov trener i menadžer, znao je dobro naplatiti svaki Musterov dolazak, ali bilo je veliko zadovoljstvo uživo gledati na djelu jednog od najboljih igrača na zemljanoj podlozi.

Carlos Moya Počasni građanin Umaga Što reći za tenisača koji je četvrtinu od svojih 20 naslova osvojio u Umagu, koji je od 1995. igrao na svakom izdanju Croatia Opena? Umag je Carlosa Moyu proglasio počasnim građaninom, Španjolac je 2004. primio najviše sportsko odlikovanje u Hrvatskoj. Moyi je Umag bio jedna od stuba prema teniskom vrhu. Prošao je sve, put od kvalifikacija (1995.) do tri uzastopna trijumfa (2001. - '03.). Pobjeđivao je s pozivnicama i ispadao u prvim kolima. Operacija kuka spriječila ga je da 15. put zaredom zaigra u Umagu, ali, ne bojte se, Carlos će biti tamo.

Ivan Ljubičić Jedini vjeran Stella Marisu Priča o Ivanu Ljubičiću i Umagu je, po mnogočemu, priča o hrvatskim tenisačima i Croatia Openu. Pustimo priču o zemlji i lošem terminu, o profesionalnim timovima koji okružuju igrače i rade im rasporede nastupa. Najbolji hrvatski tenisači nerijetko su zaobilazili Umag. Ivanišević je igrao samo jednom, Mario Ančić nikada. Ivan Ljubičić bio je najuporniji u potrazi za Prpićevim nasljednikom. Iako je imao pet godina praznog hoda (2002. - '07.), skupio je devet nastupa, jednom stigao do polufinala.

Slavko Rasberger To je njegov turnir O njegovim zaslugama za dolazak ATP Toura u Umag sve je napisano. Kako je radio svoj posao vjerojatno će nešto reći podatak da je na istoj poziciji dočekao 20. izdanje turnira s kojim ga mnogi, ne bez razloga, poistovjećuju. Mijenjale su se države, mijenjali su se predsjednici i svaki je od njih barem jednom bio u loži na finalu. Obožavaju ga i mrze, kritiziraju i obasiplju komplimentima. Već su mu nekoliko puta prognozirali “ovo ti je zadnji turnir”. Mnogima je bio, ali Rasberger ga još nije dočekao.

Gordan Gabrovec