Nakon 22 pobjede u nizu na zemlji prelazi na travu

Ako ćete ikada imati priliku gledati Rafaela Nadala uživo, nemojte ju propustiti. Televizijske kamere mogu vam prenijeti samo dio energije koja izbija iz Rafe kad je “u elementu”. Uživo sve djeluje još impresivnije, gotovo nestvarno. I brzina, i snaga, i emocije.

Ipak, i gledanje Nadala putem televizije ima svojih prednosti. Krupni plan i usporena snimka mogu vam pokazati detalje nevidljive ljudskom oku. Jedan takav trenutak iz nedjeljnog finala urezao se u pamćenje.

Proigrao u Monte Carlu

Početak drugog seta, Robin Söderling još je bio u igri. Barem se tako činilo. Činilo se i da ima idealnu loptu za napad, forhend sa sredine terena. Gađao je Nadalov bekhend. Protiv većine ostalih smrtnika to bi bilo dovoljno za osvojiti poen ili barem otvoriti poziciju za lagani završetak sljedećim udarcem. Mnogi ne bi ni krenuli na tu loptu. Rafa je krenuo. Lopta je bila jedini cilj. Uklizao je, rastegnuo se i odigrao perfektnu bekhend dijagonalu pokraj skamenjenog Söderlinga. Usporena snimka pokazala je perfekciju Nadalovog udarca, loptu u sredini reketa. Bio je to početak kraja za Šveđanina.

- Bilo je to nešto posebno, nevjerojatno. Protiv njega svaki poen moraš osvojiti tri, četiri puta.

Tako je finale vidio Magnus Norman, bivši finalist Roland Garrosa koji je i Robina Söderlinga doveo pred vrata raja. Dvaput. Federeru prošle godine nije mogao ništa, Nadalu još manje.

- Ovo je jedan od najboljih Rafinih mečeva. Čak i da dođe do finala US Opena, ovo je bio najvažniji meč godine. Njime se vratio pobjedama. Roland Garros je opet njegov.

Tako će Toni Nadal, Rafin ujak i trener. I on je mogao odahnuti. Konačno može zaboraviti prošlu godinu. Više ne mora sumnjati.

- Oduvijek sam vjerovao u ono što smo radili, ali kad nema rezultata, onda je normalno da počneš sumnjati. Mislio sam da ono što radimo možda nije dovoljno dobro.

Poraz od Robina Söderlinga u osmini finala Roland Garrosa 2009. ostavio je duboke ožiljke.

- Prošle smo godine imali puno problema, a još su ga boljela i koljena. Kraj 2009. nije bio dobar - prisjetio se Toni Nadal, ističući da ni na Australian Openu njegov nećak nije bio mentalno snažan.

- Radio je za njega neuobičajene pogreške.

Kad je dočekao povratak na zemlju, u Monte Carlu, sve je sjelo na svoje mjesto.

- Tamo je proigrao. Kretnje, udarci, sve je bilo tu.

Oprezno izbjegao Barcelonu

Monte Carlo je bio tek početak povijesnog niza, dotad nezabilježenog u teniskom svijetu. U Rimu je izjednačio, a u Madridu srušio Agassijev rekord po broju naslova na Mastersima. Sad je Rafa na vrhu sa 18. Barcelonu je preskočio da mu se ne bi ponovila prošla godina, kad je ozlijeđen i iscijeđen naletio na Söderlinga u Parizu. Odluka nije bila laka, ali sve poteze je vukao samo s Kupom mušketira u mislima.

- Svi naslovi mi pružaju veliko zadovoljstvo, ali Roland Garros, nakon svega što mi se ovdje dogodilo prošle godine, je nešto posebno. Vratio sam se kao pobjednik. To je trofej koji sam najviše želio.

Nedjelja je bila njegov dan. Dan u kojem je mogao uživati i slaviti, ali ne previše. Tenisice za zemlju može spremiti u ormar do sljedeće godine.

- Nema velikog slavlja kad već sljedeći dan moraš na trening.

U ponedjeljak je već morao navući one za travu, koje nije obukao od 2008. Vraća se u Queen’s, opet dolazi u Wimbledon iz kojeg je posljednji put otišao kao pobjednik. Način na koji je osvojio Pariz, podsjetio je na 2008., godinu u kojoj je srušio Federerovu nadmoć. Od ponedjeljka Roger mu opet gleda u leđa, a bodovna zaliha koju je Nadal stvorio za drugi dio sezone je velika. Sa 6300 bodova u 2010. Rafa se prvi kvalificirao za ATP Finale u londonskoj O2 Areni. Federer ima 3015 bodova manje. Sve miriše na 2008.