Murray: Skratite sezonu ili štrajkamo

Novak Đoković prošlog je ponedjeljka osvojio US Open. Sponzorske obveze zadržale su ga do srijede u Velikoj jabuci. Četvrtak je proveo u zraku, stigao na polufinale Davis Cupa u Beogradu i - raspao se. Iako ozljeda leđa nije ozbiljnija, teniski RoboCop nije izdržao. Rafael Nadal nije se morao naslikavati nakon poraza od Đokovića, “imao je sreće” pa se već u utorak zaputio prema Cordobi i od petka predvodio Španjolsku ka finalu DC-a. On nije “puknuo”, ali drugi put...?

Razgovori u Šangaju

Ovo su samo dva najdrastičnija primjera zbog kojih su tenisači odlučili reći dosta! Andy Murray bio je najizravniji i u intervjuu za BBC najavio mogućnost štrajka.

- Iz razgovora s drugim igračima shvatio sam da su mnogi za tu opciju. Ako razgovori s predstavnicima ATP-a i ITF-a u Šangaju (tijekom Mastersa 1000 koji počinje 9. listopada, op. a.) ne urode plodom, štrajk je moguć - rekao je četvrti igrač svijeta, koji je ovoga vikenda morao igrati meč Euroafričke skupine 2 DC-a protiv Mađarske. “Morao” jer treba ispuniti uvjete za nastup na Olimpijskim igrama sljedeće godine. Zbog istog je razloga i Roger Federer letio na gostovanje u Sydney...

Što zapravo traže najbolji svjetski tenisači? Ključna je stavka više odmora na kraju sezone jer ona za najbolje traje 11 mjeseci. ATP je u tom smjeru djelovao u kalendaru za 2012., pa je spojio Masters u Parizu i završni ATP Finale, između kojih neće biti tjedan odmora, te izbacio jedan tjedan, tj. turnire u tom tjednu (Bukurešt i Metz) rasporedio u druge tjedne. Sezona je skraćena, ali neki nisu zadovoljni. Marin Čilić smatra da je ovakvav raspored OK.

Smrt za male turnire

- Glavni je cilj bio skratiti sezonu, i to je ovime napravljeno. Igrači mogu birati što će igrati i sami su odgovorni za eventualno pretrpan vlastiti raspored - smatra Čilić.

Murrayu veoma smetaju obvezni turniri koje je ATP novom podjelom bodova zapravo uništio. Naime, 30 najboljih tijekom godine “mora” odigrati 18 turnira: četiri Grand Slama, osam od devet Mastersa, četiri ATP 500 i dva ATP 250 turnira. Kako bi sami reducirali nastupe, najveće zvijezde, unatoč dobrim jamstvima, izbjegavaju najmanje turnire jer im gubitak 250 bodova u konačnici znači vrlo malo. Zbog toga su ATP 250 turniri, u koje spadaju Zagreb i Umag, osuđeni na život bez Đokovića, Nadala, Federera ili Murraya, osim ako nisu u stanju platiti milijunske garancije, kao Doha ili Dubai.

- Kome se može prodati turnir bez najboljih? Ako ne dovedeš Top 10 tenisača, i to nekog od atraktivnijih, sponzorski si nezanimljiv. ATP mora shvatiti da će time uništiti turnire kao što su Umag i Zagreb - tvrdi Slavko Rasberger, bivši direktor umaškog turnira i dobar poznavatelj prilika u ATP-u i ITF-u.

Dakle, nezadovoljni igrači, nezadovoljni organizatori. Paradoksalna situacija, u kojoj nitko nije sretan, natjerala nas je da sjednemo u teniski vremeplov. Zato smo za mišljenje o zahtjevima Murraya i društva upitali teniskog vuka Nikolu Pilića.

Laver zarađivao kikiriki

- Slažem se da stanje nije bajno, ali svaka medalja ima dvije strane. Tenisači danas zarađuju golem novac, a igraju mnogo manje turnira nego što se igralo u moje vrijeme. U redu, svaki meč im je težak, što u naše vrijeme nije bilo, ali mi smo igrali na tri dobivena seta na mnogim turnirima, ne samo na Grand Slamu. Taj Murray godišnje odigra 20 turnira, a Laver i Emerson su ih igrali po 35 i zarađivali su kikiriki. Ja sam 1973. igrao finale Roland Garrosa, a nakon plaćanja hotela za suprugu i sebe ostalo mi je 400 dolara - prisjeća se Pilić koji smatra da će tenisači teško postići veće promjene:

- Neće pet milijunaša srušiti ATP ili ITF. Nešto treba mijenjati jer se ne može dogoditi da se polufinale Davis Cupa igra u tjednu nakon US Opena, ali to je kozmetika - zaključio je Pilić.

Teniski žrvanj melje svoju supstancu, ili barem neki igrači žele da to zaključimo. S obzirom na nikada veći broj ozljeda, koje su od US Opena napravile festival predaja i odustajanja, lako im je povjerovati. Sudeći prema najavama iz dviju najvažnijih organizacija, čekaju nas pregovori nakon kojih ni svojevrsni “lockout”, iako najgora za obje strane, nije nemo-guća opcija.