Ljubičić se izvukao iz nemoguće situacije, ali ipak ostao bez naslova

Ivan Ljubičić je u 24. finalu karijere doživio 14. poraz i nije postao prvi tenisač koji je dva puta osvajao Metz. Tsonga je sa 6-3, 6-7(4), 6-3 osvojio šestu titulu, prvu nakon dvije godine

Dugo je izgledalo kao da će biti ružno, rezultatski ružno, ali na kraju je Ivan Ljubičić mirne duše mogao reći francuskim navijačima “drago mi je što sam vam priuštio dva i pol sata dobrog tenisa”. Da, bilo je tu i kurtoazije, nije svih dva i pol sata bilo za uživanje. Zapravo, možda su i Tsongini navijači uživali u tome kako 26-godišnji Francuz “pegla” šest godina starijeg Hrvata.

Penicilin za ‘divljake’

U tom je periodu Ljubičićev servis, na kojem je u tri meča u Metzu ponudio dvije break-lopte, bio ubojit poput vodenog pištolja. Tsonga je s tri breaka uzeo prvi set, još jednom uzeo servis za 3-1 u drugom setu i imao četiri šanse za 5-1. Vjerojatno se pitate kako je onda Ljubičić ponudio Francuzima vrijednost za njihov novac koji su platili da gledali finale. Pitao bi se to Jo-Wilfried još uvijek da je Ljubičić imao malo više snage kako bi mu još malo zagorčao život...

Dakle, Ljubo je još jednom pokazao da protiv najboljih igrača na svijetu, pogotovo ako su oni “divljaci” poput Tsonge (ili Berdycha, Verdasca...), može biti opasan čak i kada ne igra najbolji tenis. Jer da je njegov forhend ranije dobio na duljini i snazi, a servis na konstantnosti (na kraju 12 asova, 50% ubačaja prvoga i 69% poena nakon prvoga), domaća publika na kraju ne bi imala priliku gledati “Tsongie-dance”.

Opasan i s 32 na leđima

Ovako, Tsonga je plesao, a Ljubo nepotrebno izgledao razočarano. Bez obzira na poraz, oduševljava činjenica da i u 33. godini, kao jedan od rijetkih iz +30 kategorije, može igrati finala. On, Juan Ignacio Chela, Radek Štepanek, Michel Llodra... Nema ih baš mnogo. Kada leđa nisu zakočena ili mišići pretvrdi, Ljubo i dalje može izgledati jako, jako opasno za bilo koga na Touru...