U razgovoru s medijima nakon Marinova finala njegov je otac Zdenko priznao da je obitelji bilo teško pratiti sinov teniski razvoj. Ipak, napravili su puno toga, od terena pokraj kuće do slanja Marina u Zagreb u prvim tinejdžerskim godinama, i puno riskirali. Naslov na US Openu i za njih je velika nagrada.
- Sigurno jest, oni su najzaslužniji što sam danas tu gdje jesam. Bit će vremena da odem nakon turnira dolje i sve ih zagrlim. Bilo je teških trenutaka, ali znali su koliko mi ta šansa znači. Da se ja danas nađem u situaciji da moje dijete treba proći isti put kao i ja, napravio bih isto. Znam koliku sam sreću osjećao na teniskom terenu. Da kojim slučajem nisam pokušao proći ovim putem, uvijek bih se pitao što bi bilo kada bi bilo...
•Pehar ide s vama u Međugorje? Možda otvarate muzej?
- Da, ha ha, to bi bilo dobro... Ne, pehar ide na čuvanje mojem kumu Tihi.
On je bio jedna od najvažnijih figura u mojoj karijeri. Kod njega sam živio kada sam došao kao dijete u Zagreb. Tih godina on je rekao da mu moram pokloniti pehar za prvi Grand Slam naslov. Održat ću obećanje, nema dvojbe. Samo, još nije stigao. Doći će poštom kroz par dana.
•Sigurno se bilo lijepo šepuriti s pravim trofejom po Manhattanu?
- Sjajan osjećaj. Kada vidiš sva ona imena na njemu i onda svoje pored toga... Strašan osjećaj, pogotovo jer se posljednjih godina neka imena često ponavljaju. Ipak, stricu ide replika pravog pehara koji, jasno, ostaje u vlasništvu turnira.
Media Day nakon finala?
- Bilo je sjajno, ali jako naporno. Krenuli smo u 8.45 i vozili se od jedne od druge televizije. Mislim da ih je sveukupno bilo sedam. Kod Lettermanna su mi napisali one stvari koje sam rekao, što se i jasno vidi. Čovječe, pa gdje bih ja razmišljao o bejzbolu i Metsima ili o Williamu i Kate.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....