ČILIĆ VJERUJE U SVOJU NEDUŽNOST Dok CAS obradi njegov slučaj, Marinu će već isteći kazna

Susreli smo se na aerodromu, sasvim slučajno, baš prošlog utorka kada je morao u London. Ana Konjuh taman je otišla s Plesa s drugim juniorskim Grand Slamom kada je stigao Marin Čilić. Stisak ruke, prenošenje dobrih želja i pozdrav majci Koviljki, koja nema priliku često gledati sina u akciji, ali je morala ići sa njim na najteži meč karijere jer je kupila nesretnu glukozu. Nelagoda se osjećala na svakom koraku jer nikada nisu ni sanjali da će se naći u takvoj situaciji.

Nitko nije znao što očekivati u borbi sa sudom koji ga je zvao na saslušanje prvog dana Davis Cupa. Naporno je trenirao posljednjih tjedana, teniski s Ivaniševićem i Veićem u HTK Zagreb. Nadoknađivao je zaostatke u snazi koje ima u odnosu na najbolje na svijetu (upućeni kažu da nikada nije bio tako fizički spreman) i - nadao se. Koliko god optimistično zvučalo, možda i smiješno dijelu britanskih novinara, koji je u Umagu bez jasne podloge predviđao dvogodišnju suspenziju, Čilić je vjerovao da će stvar nakon Londona nestati i da će dobiti priliku za povratak u Kuala Lumpuru.

Devet mjeseci suspenzije zbog unošenja niketamida kroz tabletu glukoze može se tumačiti svakako. Recimo, ako ste površni, vidjet ćete da je američka sprinterica Torri Edwards 2004. dobila dvije godine zabrane za isti suplement. Ukoliko dublje zagrebete u njezinu biografiju, shvatit ćete da je suspenzija smanjena na godinu i da je od tada 12 mjeseci maksimum za pad na niketamid u svim WADA-inim slučajevima.

Marin Čilić ne bi iz hira išao na Međunarodni sud za sportsku arbitražu (CAS) u Lausannei da ne misli da ima šansu. Srušiti presudu ili ublažiti je, zapravo je svejedno jer je CAS toliko trom da će vjerojatno suspenziji biti kraj prije nego on donese odluku. Viktoru Troickom poručili su da se za pravorijek strpi četiri mjeseca. Troicki je dobio 18 mjeseci jer je, tvrdi uz odobrenje liječnice, odbio dati krv na turniru u Monte Carlu. Njemu nije pronađeno ništa, Čiliću ITF priznaje da nije imao nikakve namjere varati, a zajedno su dobili dvije godine i tri mjeseca suspnezije.

Jesmo li pristrani ako ih smatramo žrtvenom janjadi? Troicki se još u srpnju u Umagu požalio jer misli da ITF preko njegovih leđa šalje poruku svima. Misli li netko pritom na moguću štetu? I što će se dogoditi ako Troicki na inertnom CAS-u sruši presudu? Tužbe bi u tom slučaju, i Marinova i Viktorova, bile milijunske jer potencijalna šteta sa sponzorskim ugovorima jest takva. Ako suspenzije ne padnu, nitko ovoj dvojici ne garantira da će sponzori ostati blizu ili da će im direktori turnira, jednom kad se vrate, olakšati povratak pozivnicama.

U presudi Međunarodne teniske federacije potvrđeno je točno ime sredstva zbog kojeg Čilić već mjesecima plaća kaznu. Ostalo napisano bilo je točno, od načina unošenja supstance u tijelo do datuma kada ga je ITF pozvao na saslušanje, datuma zbog kojeg trajno sumnjamo u ITF-ov fair-play.