Splite, atletika ti stiže u goste!

Evo da nemate pojma što će se događati u Splitu prvih dana rujna ove godine. Pitanje je upućeno najvećem broju Splićana, svima onima kojima je još puno prije Blanke Vlašić sinonim za atletiku bio Jozo Alebić. Tek onda kad baš svi Splićani budu znali odgovor da se početkom rujna u njihovom gradu održava Kup kontinenata u atletici - može se odahnuti sa zadovoljstvom da je ostvaren i ukupni smisao, te glavni preduvjet za neponovljivi, tipično splitski spektakularni mirakul.

Bit će to jamstvo da će elita svjetske atletike definitivno upamtiti Split kao jedan od matičnih gradova Kraljice sportova. S argumentima planetarne skakačice Blanke Vlašić, Split svjetskoj atletici mora biti isto što i tenisu Wimbledon ili Formuli 1 Monte Carlo. Danas više nema Splićana koji ne znaju da se održava Croatia boat show, a uoči prvog Splićani su na svoj poznati način odmahivali rukom ignorantski.

No, svaka je novost tako dočekana u Splitu koji ubrzo, od nepovjerljivoga, euforično zapada u potpuni afirmativni trans. Dovoljno je sjetiti se ACI marine kojoj su se mnogi suprotstavljali skeptičnošću da će zatvoriti luku i splitske vizure. Zbog tih iskustava Splićane s vremena na vrijeme valja trgnuti iz sna dok se sunčaju uz more i usred zime na svojoj tradicionalnoj Rivi.

Splićani ipak nikad, baš doslovno nikad nisu u cilju zakazali. Svi su došli vidjeti Blanku. A voljeli su i svoga Jozu Alebića, iako je to bilo u neko konzervativnije doba kad je splitskome mentalitetu u najmanju ruku bilo strano da netko trči i trči isključivo iz ljubavi prema atletici. Stari Splićani mogli su se samo podsmjehnuti. Jer oni su znali jedino za legendarnog trkača Baću i naravno - opet tipično splitski - držali su ga za redikula, osobenjaka.

Ante Ružić Baćo znao je satima trčati ulicama gradića Splita s početka prošlog stoljeća. Poznavali su ga i kao maratonca na relacijama do Sinja odakle će desetljećima poslije dotrčati baš Jozo Alebić, legenda splitske atletike, poput Filipidesa koji je pretrčao u oklopu 42 kilometra do Atene da bi donio vijest o pobjedi u ratu i zatim se srušio mrtav od iscrpljenosti. Na toj “vijesti” baziran je olimpijski maraton na prvim obnovljenim olimpijskim igrama 1896. A splitskome Baći bilo je tada 14 godina.

Znači, ni atletika nije bez mitskih korijena u povijesti “najsportskijega grada na svitu”. Splićane očekuje “atletsko sazrijevanje svijesti”. Jer dok većina Splićana još uvijek nema pojma što im se sprema početkom rujna ove godine, dotle direktor organizacijskog odbora Kupa kontinenata Siniša Ergotić informira novinare da se prvi čovjek američke selekcije i predsjednik Srednjoameričkog i karipskog atletskog saveza Victor Lopez raspituje gdje bi u okolici Splita već 25. kolovoza mogao smjestiti trening-kamp za pripreme njegove ekipe uoči Kupa kontinenata.

Alo, Splite, dobro jutro! Victor Lopez nas podsjeća da bi to “špansko selo”, taj Kup kontinenata mogao biti značajan, konvertibilan ne samo za razvoj Baćine, Jozine i Blankine atletike nego i za turizam, općenitu promociju grada i Hrvatske. Zar ste zaboravili MIS? Zar ste zaboravili “A90” i Antuna Vrdoljaka koji se gotovo i doslovno te godine natrčao u svim atletskim disciplinama boreći se protiv mentaliteta “nevjernoga Tome”.