ZAGREB - Crnim sunčanim naočalama sakrio je lice Stjepan Božić nakon nedavne borbe za svjetski naslov u supersrednjoj kategoriji protiv Dmitrija Sartisona u Kielu. Suparnikovi udarci glavom ostavili su neugodnu nateklinu na lijevom oku, zbog koje je sudac nakon pete runde prekinuo meč i pobjedu dodijelio Sartisonu.
- Želio sam boksati dalje, jer se nisam osjećao hendikepirano. Vidno polje nije mi bilo smanjeno i bio sam razočaran sučevom odlukom. Međutim, u svlačionici sam promijenio mišljenje. Kad sam se vidio u ogledalu, bilo mi je jasno da je sudac ispravno odlučio. Zaista nije imalo smisla nastaviti - rekao je Božić o najtežoj i, srećom, bezazlenoj ozljedi u boksačkoj karijeri.
Stjepanov stariji sin Dominik sumnjičavo je u zagrebačkoj zračnoj luci gledao dok mu je tata objašnjavao kako se “udario u oko”. Ipak, za koji tjedan od ružnog hematoma na lijevom oku neće ostati ništa i 35-godišnji Božić će nastaviti s treninzima. Božić je, srećom, izbjegao sudbinu koja je u ringu pogodila dvojicu njegovih hrvatskih kolega, koji su također neuspješno napadali svjetske naslove, Branka Šobota i Marijana Beneša.
Kobne ablacije mrežnice
Obojica su izgubila vid na jednom oku na isti način, zbog ablacije mrežnice (ablation retinae) zadobivene u ringu. Šobotu se to dogodilo u posljednjem meču karijere, u prosincu 2004. godine protiv Rusa Denisa Inkina u Moskvi.
- Koliko god to čudno zvučalo, suparnikov je palac pronašao put do mojeg desnog oka i mrežnica se velikim dijelom odlijepila. Prvi i posljednji put u karijeri predao sam borbu. Podvrgnuo sam se četirima operacijama, ali ništa nije pomagalo. Oko je na traumu reagiralo visokim tlakom, triput većim od normalnog i s vremenom sam sasvim izgubio vid - objašnjava prvi čovjek koji je pod hrvatskom zastavom boksao za svjetski naslov (u siječnju 1998. godine protiv Joea Calzaghea), te nastavlja:
- Riskirao sam zdravlje, ali nije mi žao. Tko nije spreman podnijeti posljedice, ne treba ulaziti u ring. Zaista mogu reći da sam dao danak boksačkom sportu, no ne smatram se invalidom - zaključio je 37-godišnji Šobot, koji će ovih dana na zagrebačkoj Savici pokrenuti vlastiti boksački klub.
Benešova kalvarija započela je u ožujku 1981. godine nakon meča protiv Francuza Louisa Acariesa. Nakon višemjesečnog zatajivanja ozljede, obitelj i suradnici napokon su ga potjerali liječniku.
Boksao i poluslijep
- Ja sam ga zdravog dovela u ring, a sad sam ga poluslijepog morala voditi u bolnicu. I meni je tajio da ima poteškoća s vidom - govorila je tada Marijanova sestra Ljiljana. Međutim, ni najbolji europski stručnjaci u Münchenu nisu uspjeli spasiti Benešovo lijevo oko. Da stvar bude apsurdnija, tada 30-godišnji Beneš nije želio napustiti ring. Do kraja karijere odradio je još 12 borbi i dodatno narušio zdravlje.
- Da sam ikome govorio o očima, rekli bi “izvlači se i izmišlja”. Ne žalim što sam se upuštao u to. Pa ja sam volio boks, čovječe, ja volim boks - rekao je Beneš.
Dr. Željko Kapulica: Božićevo oko nije bilo ugroženo
Ozljeda u ringovima i kavezima zasigurno se nagledao dr. Željko Kapulica, dugogodišnji liječnik Mirka Filipovića i vlasnik sportske Poliklinike Nova u Vinkovcima.
- Ne vjerujem da vanjska ozljeda tkiva kakvu je zadobio Božić može biti opasna za zdravlje - objašnjava dr. Kapulica. I nastavlja:
- U boksu, odnosno općenito u borilačkim sportovima, relativno su česte natekline od udaraca po licu. Međutim, ukoliko samo oko nije ozlijeđeno, kvaliteta vida neće biti narušena, niti će ostati posljedice. Naravno, uvijek su moguće komplikacije, poput bakterijske upale oka, ali takvo što se događa u vrlo malom broju slučajeva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....