'SLJEDEĆE SEZONE NAPADAM SVJETSKI KUP' Ivica Kostelić nakon pobjede u Kranjskoj Gori

Teško se sjetiti kada smo ga posljednji put vidjeli tako sretnog.

Žurio je na let za Bad Ragaz, u kojem je u pobjedničkoj večeri dobio datum (9. travnja) desete operacije desnog koljena i projekciju tromjesečne rehabilitacije do povratka na snijeg u srpnju.

Doktori su samo potvrdili sumnju. Znao je da ga čekaju tri mjeseca mukotrpnog i toliko mu poznatog procesa. Ipak, smijao se. Bio je to njegov dan i trijumf na domaćem terenu. Čak ni superkombinacijsko srebro na Svjetskom prvenstvu u Schladmingu nije tako razveselilo Ivicu Kostelića kao nedjeljna pobjeda na slalomu u Kranjskoj Gori.

Čvrsti romantičar

Prebiranje po uspomenama zajednički je nazivnik dvaju nedavnih uspjeha. Šampion s 33 svjećice na torti ne može pobjeći od sjećanja, jer na vrhu pobjedničkog postolja stoji već cijelu vječnost. Medalja na SP-u stigla je 16 godina nakon juniorske kolajne u Schladmingu, pobjeda u Sloveniji puno desetljeće nakon prvog slavlja u drugom skijaškom domu.

- On je romantičar, ali je i čvrst. Nije opušten poput Janice, ali ta njegova napetost je pozitivna - opisivao je sina Ante Kostelić, koji sanja dan kada će njegov sin postati treći slalomaš svijeta:

- S jednom će se pobjedom izjednačiti s Girardellijem, a s dvije će ga prestići. Znaš kaj to znači? To je vrh, samo su Stenmark i Tomba ispred.

Uz dijagnozu koja kaže da rog meniskusa vrišti već tri mjeseca, Ivica piše povijest i pobjeđuje “ten years after”, što ostatak aktualne natjecateljske garde može samo sanjati. Mario Matt je najbliži, Benni Raich više ne može na vrh, a Reinfried Herbst se veselio petom slalomskom mjestu nakon devet operacija koljena i hvalio da “trenira malo, ali kvalitetno”.

Ivica trenira čak i kada ga intimus i spasitelj, fizioterapeut Zoran Pršo, lancima pokušava vezati za svoju ordinaciju. I ne misli stati u misiji pripreme terena za novu sezonu. Dok se javnost, mediji, kritičari, simpatizeri... zapravo svi, čude gdje crpi motiv za odlazak na kraj svijeta po dva boda (Kvitffjel), ili zašto najavljuje nastup u svim utrkama na ovotjednoj završnici u Lenzerheideu, jer vjeruje da je spuštanje startnih brojeva ključno, on odgovara da će svirati na svojoj žici do kraja. Iako se njegova žica, koljeno, trenutačno drži na posljednjim nitima, ne misli stati do kraja sezone, pa i još na kojem treningu nakon nje, jer “skijaškim treninzima nakon sezone radimo bazu zbog koje smo bolji od ostalih koji se tada odmaraju”.

Isprovocirao je sreću

Njegova bi napeta žica u sljedećoj sezoni trebala prašiti na dvije fronte. Johnny B. Goode ima velike planove.

- Ja nisam odustao od još jednog Kristalnog globusa. Ako koljeno bude OK, napast ćemo. Borbu za startne brojeve vodimo zbog Sočija, ali i Svjetskog kupa - tvrdi Ivica.

Tri dana uoči utrke imali smo jednosatnu priliku popričati s njime u hotelu Špik u Gozd Martuljku, tradicionalnoj bazi Kostelića za vrijeme utrka u Kranjskoj Gori. Misao “teže je saznati da moraš na operaciju nego provoditi rehabilitaciju” trebala je biti lajtmotiv cijeloga vikenda. Međutim, Johnny je svirao malo drugačije od planiranog. Dobar 15. već u veleslalomu, najbolji u slalomu. Imao je sreće, Pinturault je propustio zicer svih zicera, ali skijanje je takav sport, a slalom će kazniti i najmanju pogrešku. Sreća prati hrabre, neki će u njegovu slučaju upotrijebiti i epitet “lude”, ali nitko mu ne može poreći da je zaslužio Fortunin cjelov. To je Ivica K., “luđak” koji svira i na potrganim žicama.