'NEKA ME SE PAZE!'

Sjajna Sandra Perković: Baby, I’m back!

Neka me se sve paze u Londonu. Gladna sam medalja i velikih daljina - slikovito je opisivala vesela Sandra
 Jakov Prkić/CROPIX

Teksaški masakr motornom pilom. Upravo je tim riječima, naslovom kultnog horora iz vremena prije nego što se ona rodila, europska prvakinja u bacanju diska Sandra Perković opisala svoje prvo natjecanje nakon osmomječne stanke, nakon kojeg je neko vrijeme bila neuhvatljiva i za novinare...

- Ma neuhvatljiva sam i za Nadine Müller, to je najvažnije.

Njemačka diskašica je do subotnjeg ranog popodneva i suncem okupanog splitskog Parka mladeži bila vlasnica najdaljeg hica u 2012. godini. Danas je to 21-godišnja Hrvatica Sandra Perković. Sa splitskih 66,85 metara Sandra bi bila svjetska prvakinja prošlog kolovoza u Daeguu, a u 2011. godini su jedino Müller (66,99) Kineskinja Li (67,98) bacile dalje.

- Baby, I’m back! Što je bilo, bilo je. Nadoknadit ću to na sljedećem Svjetskom prvenstvu, 2013. godine.

No, prije toga ima jedno važnije natjecanje...

- Neka me se sve paze u Londonu. Gladna sam medalja i velikih daljina. Ne mogu predvidjeti što ovo znači do natjecanja, kada ću biti na vrhuncu forme, ali je pokazatelj da mogu baciti jako, jako daleko. Bit će svega na Olimpijskim igrama - slikovito je opisivala vesela Sandra.

- Umalo sam zaboravila, već u prvoj seriji sam ispunila olimpijsku normu. Stalno pričamo o Londonu, a tek sam sada postala evidentni kandidat za Igre - našalila se Perković.

Pobjednički hitac iz Splita vrijedan je zlata. U Pekingu se, primjerice, olimpijska slava zaradila s dva metra kraćim hicem. Sva četiri ispravna hica na Zimskom prvenstvu Hrvatske bila su dalja od tog rezultata, preletjela su oznaku od 65 metara. Osim najdaljih 66,85 bacila je još 65,75, 65,42 i 65,25 metra. Dobar znak je i da je trener Ivan Ivančić bio zadovoljan.

- A svi znamo da je mog trenera jako teško zadovoljiti - nastavila je Sandra u veselom tonu prepričavati ovogodišnju premijeru.

- Nikada nemam tremu pa je ni sada nisam imala. Samo olakšanje što sam napokon u bacačkom krugu. Još kada je već prvi hitac odletio daleko... Važno mi je i što nisam osjetila nikakvu bol u leđima. I to je dobro prošlo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. srpanj 2024 00:52