SRCE ZA ZAGREB

Patrik Ćavar: Moj Zagreb dobiva moju Barcelonu

Patrik Pako Ćavar rukometna je legenda Zagreba i Barcelone. U Areni će u subotu navijati za Zagreb iz kojeg je nakon Metkovića i banjolučkog Borca otišao baš u Barcelonu

Piše:

Predrag Žukina

Objavljeno: 27. ožujak 2010. 15:55

Zagreb, 130210.Dvorana Arena Zagreb.Rukometna utakmica Lige prvaka 7. kolo, skupina C, CO Zagreb - KopenhagenNa slici: Denis Spoljaric, Jakov Gojun, Gyula Gal.Foto: Nenad Dugi / Cropix

Nenad Dugi / CROPIX

ZAGREB - Ćavar se nedavno vratio iz SAD-a, s Floride, i uživa u svom Metkoviću. “Ne mogu bez sunca”. Ogled CO Zagreba i Barcelone, dva kluba s kojima se proslavio i s kojima je osvojio ukupno pet naslova prvaka Europe, Pako ne bi ni za što propustio.

- Dolazim u Zagreb, naravno. Toliko ‘raje’ koju poznajem bit će na jednom mjestu, moram ih sve idjeti. Imam svoje mjesto na tribini, zvao sam u klub i nije bilo problema kad je riječ o ulaznicama. Još prije utakmice reći ću ‘svojima’ iz Barcelone da će pobijediti ‘moji’ iz Zagreba.

• Navijat ćete otvoreno za Zagreb?

- Apsolutno, tu nema dvojbe, navijat ću za Zagreb i Zagreb će pobijediti.

• Iako je Barcelona na papiru bolja momčad?

- Imaju više jačih igrača, zvučnih imena, no takve ima i Zagreb. Većina naših igrača ima puno iskustva u igranju takvih velikih utakmica i sigurno neće podleći atmosferi i važnosti utakmice. Vratari moraju biti dobri, obrana čvrsta, a puna Arena odvest će Zagreb do prve pobjede nad Barcelonom u povijesti.

• Samo tako?

- Barci dajem malu prednost za ukupni prolaz, recimo 55/45 posto, dijelom jer je uzvrat na njihovu terenu, no uvjeren sam da će u prvoj utakmici Zagreb slaviti. Odigraju li dečki srčanu utakmicu, u što ne sumnjam, Zagreb će ostvariti pozitivan rezultat.

Najtrofejniji hrvatski igrač svih vremena (mnogi kažu i najbolji) oprostio se 2007. i rukomet mu zasad previše ne nedostaje:

- Igrao sam do 35., punu 21 godinu u tom brutalnom sportu, dobro je da sam živ koliko sam batina dobio. Ne, zaista me ništa ne vuče na teren, nema nostalgije. Sada još odmaram, uživam u životu, no jednoga ću se dana sigurno vratiti. Možda i u ulozi trenera. Rukomet je moje prirodno okruženje, tu sam kao riba u Neretvi, logično je da ću se time baviti.