Montgomery: Zbog pobjeda sam prodao dušu vragu

ZAGREB - U ljetnim mjesecima 2002. godine Timu Montgomeryju se napokon počeo ostvarivati dugogodišnji san. Pobijedio je Mauricea Greenea u jednoj utrci i dva tjedna kasnije sa 9.78 sekundi postao novi svjetski rekorder na 100 metara.

Prva mu je čestitala Marion Jones, a nakon sočnog poljupca javnost je saznala i za najbrži par na svijetu. Uskoro su gostovali i kod Oprah, dobili sina, ali sreća nije dugo trajala. Danas su tamo gdje im je i mjesto. Montgomery služi dvije zatvorske kazne, zbog falsificiranja čekova u vrijednosti od 1,7 milijuna dolara i dilanja heroina, dok se Jones povukla u osamu nakon što je odslužila šest mjeseci zbog krivokletstva.

Reporteru Timesa Owenu Slotu ostvarila se jedinstvena prilika intervjua sa zatvorenikom Timom Montgomeryjem i to baš u, gle slučajnosti, Montgomeryju, gdje čisti lišće zarađujući 12 centi po satu i tako bi trebao nastaviti sve do 6. siječnja 2016. godine. Saznali smo da je sin vijetnamskog veterana još kao klinac dilao crack, a kasnije se bez imalo grižnje savjesti počeo dopingirati jer je toliko bio zavidan Greeneu da mu je životna misija bila nadmašiti ga u svim pogledima. Steroide su on i Jones držali u hladnjaku pored povrća, a igle u ormaru ispod posteljine...

- Danas mi je teško doprijeti do bilo kojeg osjećaja. Žal zbog dilanja osjetio sam tek nedavno kada sam vidio jednog zatvorenika kako se trese, znoji i povraća. Odrastao sam na ulici i nikada nisam osjećao krivnju zbog dopingiranja, niti mi je ikada pala na pamet. Ni strah od suspenzije se nije javljao. Jedino je bilo važno pobijediti sistem i znao sam da ću, ako dođe, iskoristiti tu priliku. Život s ulice prenio sam u sport. Imao sam najbolji posao na svijetu, sve što sam trebao je ustati se i trenirati, a danas u zatvoru čistim lišće.

Montgomery nije bio tipičan sprinter, njegovo trčanje nije se temeljilo na snazi nego je stazom prolazio laganog koraka i mekih pokreta. No, nikada ni mi niti on nećemo saznati do kuda ga je prirodni talent mogao odvesti. Svijet ga je upoznao kao 19-godišnjaka koji je nakratko bio svjetski juniorski rekorder na 100 metara, sve dok se nije otkrilo da je staza bila 3.7 cm prekratka. Dvije godine kasnije ušao je u olimpijsku štafetu za Atlantu 1996. ispred pet mjeseci starijeg Greenea, i činilo se da sve ide željenim tijekom. Sve dok godinu dana kasnije Greene nije postao svjetski prvak, a Montgomery brončani...

- Postao sam opsjednut i želio sam sve što ima. Medalje, ugovore, novce, sve... Organizatori su mi govorili da mi neće platiti koliko i njemu sve dok ga ne pobijedim. Za mene su naši dvoboji postali osobna misija. Dojadilo mi je gledati ga kako kao klaun plazi jezik nakon pobjeda. Odlučio sam prodati dušu za pobjedu protiv njega.

Nakon SP-a u Sevilli 1999. godine Montgomery se definitivno okrenuo tamnoj strani. Počeo je trenirati kod Trevora Grahama, tadašnjeg trenera Marion Jones koji je kasnije završio u kućnom pritvoru nakon što je FBI-u poslao uzorak dotad nepoznatog umjetnog stimulansa.

- Gledao sam utrku Bena Johnsona iz Seoula kao najbolju reklamu za ono što želim. Već za par dana bio sam u Meksiku kod snabdjevača dopingom Angela Heredije, čiji otac mi je rekao da će mi se tijelo očistiti za 12 dana.

Kasnije se okrenuo drugom dileru, Victoru Conteu, kasnije osuđenom u aferi Balco, čiji je glavni suradnik bio Johnsonov trener Charlie Francis. U njihovom laboratoriju stvoren je “projekt svjetski rekorder”. Zanimljivo, iako je puno toga priznao, tvrdi da su tih 9.78 čisti...

- Znam da moja riječ ne vrijedi puno, ali Conteove proizvode sam preostao uzimati jer me bolio trbuh i okrenuo sam se prirodnim dodacima prehrani. Imao sam sve prirodne preduvjete da ostvarim svoje snove, ali nikada nisam dao sto posto. Želio sam biti u noćnim klubovima, osjetiti sve čari života...

Godinu dana nakon rekorda u Parizu njegovo ime objavilo se u aferi Balco, i odvjetnički troškovi počeli su rasti...

- Jedini način na koji sam mogao doći do novca bilo je dilanje droge.