ZAGREB - Ivano Balić trebao je debitirati za hrvatsku rukometnu reprezentaciju još na Svjetskom prvenstvu 1999. godine u Egiptu, tijekom izborničkog mandata Velimira Kljaića.
Međutim, najbolji hrvatski rukometaš je još kao 20-godišnjak često pauzirao zbog ozljede leđa i otpao je iz Kljaićeva kadra za prvu svjetsku smotru na afričkom tlu, na kojoj je Hrvatska zauzela 10. mjesto.
Dobro se sjećamo posljednjeg treninga hrvatske reprezentacije u Domu sportova, kad je novinarima priopćeno da “splitski genijalac” neće u Egipat zbog ozljede leđa.
Nismo ništa sumnjali ni tada, ni kasnije kad je iz istog razloga propustio Europsko prvenstvo u Zagrebu i Rijeci 2000. godine (izbornik je bio Zdravko Zovko), pa potom i kod izbornika Milkovića Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 2001. godine.
Međutim, Kljaić tvrdi da Ivano na spomenutim natjecanjima nije ispao iz reprezentativnog kadra zbog ozljeda, već zbog osobnih razloga.
- Pozivao sam ja Balića i prije Egipta, ali nije se odazivao ni meni, ni kasnije Zovku. Nije bio problem u njegovim leđima, već u njegovoj želji da bude vođa momčadi. Još tada je bio uvjeren da je najbolji. Naravno, dok su u reprezentaciji igrali Goran Perkovac, Iztok Puc, Patrik Ćavar, Slavko Goluža i ostali zlatni iz Atlante, Ivano nije imao nikakve šanse da se nametne. Kad je vidio da ta generacija odlazi, počeo se odazivati na Milkovićeve pozive, da bi uz Červara postao najbolji rukometaš svijeta - ispričao je Velimir Kljaić.
O Balićevim ozljedama i “ozljedama” dosta se pisalo uoči svakog velikog natjecanja u posljednjih desetak godina, a stari Kljun prvi je otvoreno progovorio o egocentričnom ponašanju rukometnog Mozarta.
Možda je Červar jedini pronašao način da kanalizira i kapitalizira Balićev igrački egoizam?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....