ZAGREB - Priča o natpisu iznad kreveta u kojem si je zacrtao životni san već je postala dio legende, kao i storije o počecima Kostelićevih , izlovljavanju riba kako bi skrpali novci za sobičak u Innerkremsu i žičare, spavanje sa sestrom Janicom u šatorima pod “debelim” minusom i snježnim pokrivačem...
Podsjetit ćemo vas i da je Ivica Kostelić preživio i osam operacija, od toga čak sedam na desnom koljenu, od kojih je posljednja bila u prosincu prošle godine. Pucanja ligamenata i otkrhnuća ligamenta neko vrijeme bili su njegova svakodnevica. Zbog ozljede koljena propustio je Olimpijske igre u Naganu 1998. godina, a tri puta (1999., 2001. i 2004.) zbog još težih je ozljeda gubio veći dio pa i skoro cijele sezone Svjetskog kupa.
Najljepše priče Svjetskog kupa počeo je ispisivati u studenom 2001. godine i prvom pobjedom. Slalomske vožnje sa startnim brojem 64 ostale su u sjećanju većini sportskih zaljubljenika u Hrvatskoj, a svi bi ih trebali cijeniti. Nitko nikada u Svjetskom kupu nije pobijedio s tako visokim startnim brojem. Od toga dana Ivica je imao novi omiljeni broj. Naravno, to je bio 64.
No, to je bio samo početak. Skijaš koji je u tom trenutku bio senzacija cijelom svijetu tu je slalomsku sezonu vodio velike bitke s Bodeom Millerom, a završio ih dramatičnim danom u Flachauu i osvojenim malim Kristalnim globusom, zasad jedinim u karijeri. “Johnny Be Good” je te 2002. godine postao sastavni dio veselica poslije utrka.
Sljedeći vrhunac u karijeri 30-godišnjeg Ivice Kostelića (rođen 23. studenog 1979. u Zagrebu) došao je 2003. godine na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu. Od toga natjecanja Ivica se može pohvaliti da je još jednom postao slalomski kralj - svjetski prvak u slalomu, a “Džoni” je prašio i na dočeku na zagrebačkom Trgu bana Jelačića.
Zaljubljenik u gitaru i stripove upao je u trogodišnju rupu bez pobjede u Svjetskom kupu, od prosinca 2003. do prosinca 2006. godine, ali to razdoblje u kojem su ga također mučili zdravstveni problemi preboljeno je prvim ispunjenjem životnog sna.
Zimske olimpijske igre u Torinu 2006. bili su glavni cilj sezone, određene utrke Svjetskog kupa su se preskakale kako bi se na najvažnijem događaju u godini bilo u najboljoj formi. I Ivica je bio. Srebrna medalja osvojena u klasičnoj kombinaciji zasjala je zlatnim sjajem. Vidjelo se to u očima i pogledu presretnog Ivice.
Nakon već spomenutog prosinca 2006., ponovno je došlo razdoblje bez pobjeda. Oni koji su pomislili da se radi o bivšem skijašu su pogriješili, a Ivica je nakon dvije godine ponovno bio na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.
Bilo je to zagrijavanje za najbolje sezonu u karijeri Ivice Kostelića. Početkom 2009. godine bio je i vodeći u ukupnom redoslijedu Svjetskog kupa, ali su ga zaustavila bolja leđa zbog kojih je propustio i Svjetsko prvenstvu u Val d’Isereu. Najsvestraniji skijaš današnjice je i ove sezone imao isti cilj, ali “bog ozljeda” ponovno nije imao milosti.