Hinić: Ne razmišljam o oproštaju

ZAGREB - Noć je, kaže Igor Hinić, bila duga. Iako točno vrijeme dolaska u hotelsku sobu nije htio precizirati (ali na njemu se moglo procijeniti da je dan već debelo bio odmakao), otkrio je kako je izgledala slavljenička turneja europskih prvaka.

- Otišli smo na večeru u restoran u Miramarskoj, tamo bili do 2 sata pa se zaputili prema Piranhi, gdje je bila velika gužva. Završili smo u jednom ‘našem’ kafiću...

• Zlato je oko vrata, kakav je osjećaj nakon (ne)prospavane noći?

- Danas se pokušavamo malo smiriti od svih tih emocija koje su nas sinoć preplavile. Ti su nam trenuci bili dirljivi, izmamili suze na oči. Euforija će sigurno potrajati još nekoliko dana, jer tako to kod nas obično ide, ali trajno će ostati olakšanje, opuštanje i zadovoljstvo. Pao nam je velik teret s leđa.

• Dojam koji se dobiva jest da su Hinić i suigrači tijekom cijelog turnira bez problema sačuvali hladne glave. Je li to istina i ako jest, u čemu je trik?

- Sve zasluge idu izborniku Rudiću. On naprosto zna smiriti ekipu, čovjek je s bogatim iskustvom i vodio je bezbroj takvih finala i uopće velikih utakmica. Odmah nakon preuzimanja reprezentacije krenuo je u jednom smjeru i držao ga se svih ovih godina. Tako se rade rezultati.

• Već je nekoliko puta ponovljeno da ste jedini koji je sudjelovao u svim velikim odličjima hrvatskog vaterpola, od Atlante do Zagreba...

- Da, i novinari to stalno izvlače, već mi je malo i neugodno. Imao sam sreću što mi je karijera bila konstantna, iako uvijek može bolje i više.

• Znači li to da je u tom razdoblju Hrvatska mogla osvojiti i više medalja?

- Svakako. Rudić je sada napravio odličan temelj za budućnost i nova odličja. Problem je u prošlosti bio to što Savez nakon pojedinih neuspjeha nije imao snage obraniti bivše izbornike od napada javnosti.

• Potpisujete li izbornikove ocjene da ovo još uvijek nije vrhunac hrvatske reprezentacije?

- Tu je još dosta potencijala. A i širine u kadru, jer i igrači koje niste gledali na ovom EP-u mogu ozbiljno konkurirati za buduća natjecanja. Ova generacija je tek sada došla u najbolje igračke godine i sigurno će bar 5-6 godina igrati na najvišoj razini i zauzimati vodeće role.

• Svi već pričaju o Londonu i Olimpijskim igrama 2012., a razmišljate li vi da vam taj događaj bude kruna i labuđi pjev karijere?

- Iskreno, sustavi natjecanja i kalendar su takvi da ne mogu govoriti o tome što će biti za godinu ili dvije. No, još ne razmišljam o oproštaju. Možda stignu mlađi i bolji igrači... U svakom slučaju, odlučit će trener.

• Gdje skupljate sve te medalje?

- Nema posebnog mjesta. Sve su kod roditelja.

• Je li se vaterpolo promijenio od Atlante?

- Sigurno je da je u fizičkom smislu evoluiralo, baš kao i u svim drugim sportovima. U tehnici se nije mnogo toga mijenjalo, nije se izgubilo ništa što je vaterpolo imao prije. Takvi tehničari, kao što je naš Sandro Sukno, i dalje imaju svoje mjesto i vrlo su traženi.

• Biste li, da odlučujete o pravilima, nešto promijenili?

- Čini mi se da je to jedini sport koji promjenom pravila nije ubrzao igru. Primjerice, tranzicija iz napada u obranu traje dugo, deset sekundi ako je momčad svježa, a kad se umori, i više. To traje predugo, što kod nogometa i košarke, na primjer, nije slučaj. Stoga sam za to da se igra u nešto kraćem bazenu. Osim toga, sva važna natjecanja prebacio bih u ljetne mjesece. Ipak je drukčiji doživljaj kad izađete na otvoreni bazen nego u neki balon.

• Tko je najveći zabavljač u reprezentaciji?

- Ma cijela momčad je prva liga, sjajno se slažemo. Ali, ima nekih ‘pacijenata’. Pavića ste vjerojatno primijetili i sami (smijeh)...

Hinić je završio s nadom da će se ova medalja u promociji hrvatskog vaterpola znati dobro iskoristiti. Na primjeru Slavena Bilića, ali i košarkaša, objašnjava kako je granica između hvale i paljbe javnosti katkad vrlo tanka. No, on potonje već desetljeće i pol uspješno zaobilazi, isključivo zbog rezultata.