Duje Draganja - As gladan novaca i pažnje...

ZAGREB - Duje Draganja pripada onoj galeriji likova čiji će se život, ili barem sportska karijera, najzornije dočarati kroz pjesmu koju je najviše popularizirao Sinatra - “My Way”. Najbolji hrvatski plivač sve radi na svoj način, pa iako s velikih natjecanja uglavnom donosi medalje i dobre rezultate, njegov način ponašanja povremeno prelazi granice dobrog ukusa.

Američki diplomac proziva se borcem protiv autoriteta, a u utorak je odjeknula najnovija poruka: “Imam još tri metka i sve ću ih ispucati”. Retorika je to, pa makar bila u prenesenom značenju, koja mu ne služi na čast. Čak i ako su ljudi iz Hrvatskog plivačkog saveza donosili pogrešne odluke.

Konstantni sukob koji svako malo izbije na vidjelo ovih je dana dosegnuo vrhunac, a javnost zanima što je moglo dovesti do toga da su najuspješniji hrvatski plivač i matični savez na suprotnim stranama. I još smo se blago izrazili.

Takav raskol mogu napraviti samo dvije stvari: izdaja i novac. U ovom slučaju radi se o novcu, što kada je u pitanju Draganja nije prvi put.

Vjerojatno ni jedan zaljubljenik u hrvatski sport ne zaboravlja 2005. i 2006. godinu, kada je Draganja već imao katarsku putovnicu i bio spreman za najmanje milijun dolara godišnje donositi medalje. Transfer se nije realizirao, ali ne zbog Draganjina lošeg osjećaja koji je naveo u otvorenom pismu javnosti: “Na svojoj sam koži osjetio kako novac nije jamac sreće, ma koliko to glupo zvuči. Dapače, bio sam vrlo nesretan i još uvijek sam.” Projekt je propao jer Katar nije uspio nagovoriti dovoljno plivača za štafetu, a probleme je počeo stvarati i MOO.

U to vrijeme predsjednik HOO-a Zlatko Mateša dogovorio mu je sponzorske ugovore u vrijednosti između 300 i 400 tisuća dolara. Radi se o iznosu za koji će dobar dio Hrvatske priznati da mu pripada, ali će većinu zaboljeti način na koji ih je tražio. Galama, ucjene i licitiranje s domoljubljem nisu odlike velikih ljudi, bez obzira na njihovu sportsku veličinu. I kasnije izbjegavanje otvorenog priznanja da se radilo samo o novcu. Ipak, jedna rečenica iz Draganjina pisma puno više objašnjava zašto je istaknuo svoju nesreću: “Žao mi je što su se novinari toliko uhvatili ove teme i opet napominjem, da nije bilo tog pritiska javnosti, možda bi stvari drukčije završile”.

Stvari su mogle drukčije završiti i u vrijeme dok je Draganja harao juniorskim bazenima. Tri zlata na Europskom prvenstvu na Malti 2001. godine otac Petar Draganja izvukao je kao adute u prvoj licitaciji, zaprijetio uzimanjem talijanskog državljanstva, ali sve je završilo kao loš blef. I godinu dana kasnije Duje Draganja je u intervjuima ostavljao otvorenom mogućnost koja se ozbiljno zakotrljala 2005...

- Hrvatski plivači dobre uvjete, mogućnost za razvoj i odgovarajući životni standard mogu dobiti samo u inozemstvu. Da živim vani, od plivanja bi već, ili vrlo brzo, mogao imati kuću, brod, auto i solidnu ušteđevinu. Predsjednik Vlade, države, zastupnici u Saboru, gradonačelnici, naporno rade, ali dobivaju plaću. I ja obavljam naporan posao, treniram i nastupam za Hrvatsku i reprezentiram zemlju, ali za to ne primam nikakvu nagradu - kazao je jednom prigodom Duje, koji danas redovito prima stipendije, a u Hrvatsku je prije Pekinga samo zbog njega preseljen omiljeni mu trener Bottom. Lokalna i nacionalna vlast honoriraju medalje sukladno zakonu, sponzori ne bježe, ali novac je i dalje predmet spoticanja.

Svjestan je da je najveće blago hrvatskog plivanja, da savez ne bi visoko kotirao bez njega i želi veći kolač. S druge strane, u savezu znaju da bez njihove prijave on ne može nastupati na prvenstvima i koriste tu mogućnost da bi ga, koliko je to moguće, kontrolirali. I zbog toga je nastala cijela ova frka. Nije prva, a sagledavajući povijest Draganjina ponašanja, bojimo se da nije ni zadnja.