Borut Puc: Razumijem Faka, ali ja sam oduvijek htio igrati za Hrvatsku

ZAGREB - Otac mu je rekorder po broju reprezentacija s kojima je nastupao na Olimpijskim igrama. Prvo hrvatsko zlato, nezaboravna rukometna Atlanta 1996., ukrašeno je i njegovim nebeskim skokovima s pozicije lijevog vanjskog. Osam godina ranije sudjelovao je i osvajanju seulske bronce za Jugoslaviju, a 2000. se u slovenskom dresu plasirao i na sydneyjske Olimpijske igre.

Danas Iztokov sin Borut, 19-godišnjak rođen u Bjelovaru, gradi tenisku karijeru. Od ovog tjedna, umjesto pod slovenskom, to čini pod hrvatskom zastavom!

Sve gotovo u tren

- Oduvijek sam želio igrati za Hrvatsku. Sretan sam što se to napokon dogodilo, ipak sam tu rođen i osjećam da mi je mjesto u Hrvatskoj - priča 581. tenisač svijeta koji je trenutačno na južnoameričkoj turneji. Javio se iz Čilea u kojem je proteklog tjedna osvojio drugi Futures u karijeri (vrijednost 10 tisuća dolara).

Za razliku od nekih drugih sportova, gdje je promjena sportskog državljanstva kompliciran postupak, u tenisu je to čas posla. Izraziš želju, pokažeš putovnicu i - eto te u drugoj državi.

- U mojem slučaju odluka nije bila nagla. Razmišljao sam o tome dulje vrijeme i sretan sam što je sve prošlo bez problema.

S obzirom na očevu jedinstvenu karijeru, posumnjali smo da je bilo i Iztokova utjecaja.

- Ne, bila je to moja odluka! Naravno da sam je prokomentirao s roditeljima, a oni podržavaju svaki postupak koji mi može pomoći u sportskom napretku.

Maćehinski odnos Slovenskog teniskog saveza identificirao je kao jedan od razloga za “bijeg”. Budući da u Hrvatskom teniskom savezu nitko nema pojma za njegov postupak, očekuje li od HTS-a neku pomoć?

- Ma, čak i da me posve ignoriraju, ne bih se na njih mogao ljutiti. Ipak je to sad moja država - smije se Borut i povlači paralelu s aktualnim hrvatsko-slovenskim sportskim “transferom”.

Moj su san OI 2016.

- Ne bih se uspoređivao ni s kim, pa tako ni s Jakovom Fakom. Pratio sam njegov slučaj i razumijem ga. Sportaš mora ići prema boljim uvjetima jer ima kratak radni vijek i malo vremena da dosegne maksimum - zaključio je Puc.

Naveo je on i svoj sportski san: - Olimpijske igre u Riju 2016. u dresu hrvatske reprezentacije! Time bih postao treća generacija olimpijaca u obitelji, nakon rukometnog djeda Hrvoja (Horvata, op. a.) i tate Iztoka.

U tjednu u kojem smo i službeno “izgubili” Jakova Faka dobili smo veliki teniski potencijal. Nadajmo se da će Slovenci jednog dana žaliti zbog toga...