SRPSKI IZBORNIK

'ZNAM DA JE ARKAN ZLOČINAC, ALI BIO JE MOJ PRIJATELJ I JUNAK SVIH SRBA U HRVATSKOJ' Mihajlović bez dlake na jeziku

Za vrijeme rata nisam kupovao oružje, ali jesam lijekove, hranu... Zato sam postao počasni građanin Novog Sada
 CROPIX

Siniša Mihajlović dao je opširan intervju za Gazzettu dello sport u kojem je najviše pričao o ratnim danima, utakmici Hrvatske i Jugoslavije iz 1999. godine i tek usput je spomenio utakmicu koja će se igrati u petak. U prvom dijelu teksta izbornik Srbije se prisjetio utakmice u Maksimiru prije više od 13 godina i svog, kako on kaže, 'najljepšeg trenutka u karijeri'...

- Stadion u Zagrebu bio je poput vulkana, a policije je bilo posvuda. Tada smo još svi mi imali ožiljke rata, a na drugoj strani su stajali moji bivši prijatelji i suigrači - rekao je Mihajlović, zapalio cigaretu i prisjetio se tog dana:

- Istrčao sam na teren i vidio veliku zastavu 'Vukovar 1991'. Taj grad je simbol rata, to je grad u kojem sam rođen. Prišao sam zastavi, kleknuo i prekrižio za sve poginule Srbe u tom gradu, a rulja koja je bila iza zastave navalila je na ogradu i počela me vrijeđati. Ali nije me bilo strah. Dva puta sam asistirao, izvukli smo 2-2 i prošli na Europsko prvenstvo. To je bila najveća utakmica u mojoj karijeri!

Nakon što se prisjetio tog dana iz listopada 1999., Mihajlović je pokušao spustiti loptu na zemlju:

- Zbog utakmice protiv Hrvatske sam prihvatio postati izbornik. Ali nemojte me krivo shvatiti, ova utakmica nije nastavak rata. To je samo jedna važna utakmica. Imamo četiri boda, Hrvatska i Belgija su nam pobjegli na šest bodova razlike i ovo moram dobiti.

Izbornik Srbije i Talijanima je ponovio da će njegovi igrači pljeskati hrvatskoj himni, a nakon toga se ponovno prebacio an devedesete...

- Svi ratovi su grozni, ali ovaj koji smo mi imali je najgori. Ubijali su se ljudi koji su odrasli zajedno, gledao sam razorene obitelji i razorene gradove. Moj najbolji prijatelj je srušio moju kući. Kad su mi roditelji iz Vukovara pobjegli u Beograd, moj ujak je nazvao moju majku Hrvaticu i pitao: 'Zašto si pobjegla? Trebali ste ostati da ubiju tvoju srpsku svinju od muža...'. Poslije je tog mog ujaka zarobio Arkan, a ja sam mu spasio život - rekao je Mihajlović i tako se nadovezao na priču o svom prijateljstvu sa Arkanom.

- Arkan je bio moj prijatelj još iz vremena Crvene zvezde. Ja sam tamo igrao, a on je bio vođa navijača. Ali Arkan je bio čovjek koji je branio Srbe od Hrvata i on je bio naš junak. Ali nemojte me krivo shvatiti, ne poričem da je radio strašne zločine, ali u ratu nema dobrih i loših momaka. Nema crnog i bijelog, samo dominira boja krvi - crvena.

Mihajlović je danas, navodi Gazzetta, ambasador UNICEF-a koji pomaže siromašnima, pa čak i ratnim veteranima.

- Za vrijeme rata nisam kupovao oružje, ali jesam lijekove, hranu... Zato sam postao počasni građanin Novog Sada.

A Vukovar?

- Tamo sam zadnji put bio 1991. Bio je potpuno srušen, na ulici nije bilo živog bića... Sjećam se samo da sam vidio dva dječaka od desetak godina sa puškama u rukama... Danas se više ne mogu vratiti u Vukovar - zaključio je Mihajlović i za kraj odaslao miroljubivu poruku:

- Ako u petak prođe sve u redu, u sportskoj i fer borbi, onda će Hrvatska i Srbija pobijediti. Neovisno o rezultat na terenu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 15:52