Izbornike ne treba voljeti, izbornici su vrlo rijetko bili popularni! I ne treba im pljeskati, iako je grijeh, kada, na primjer, osvoje treće mjesto na svijetu, skandirati im: “Ćiro, pederu!” Kao svojedobno njegov učitelj Blažević, danas se kao prognana zvijer vjerojatno osjeća i Igor Štimac, koji se od narodnog bijesa sklonio u Aziju. Pitanja je previše, iako je Hrvatska mala zemlja i ne može operirati s više od 20 igrača, nemamo ih ni toliko. Ali, pitanja - zašto deveta nogometna sila svijeta igra tako loše, zašto je u kvalifikacijama odigrala samo dvije pristojne utakmice, protiv Walesa u Osijeku i Makedonije u Skoplju - opravdana su i logična. Na ta pitanja Štimac mora odgovoriti prije nego što uđemo u dodatne kvalifikacije.
Poker aseva
U Beogradu smo igrali bijedno! Da Mandžukić nije napadač najviše svjetske klase, koji je jedinu šansu pretvorio u gol, ostali bismo kratkih rukava u sudaru s jednom, zasad još, samo prosječnom reprezentacijom. Ali, na žalost, mi smo u Beogradu bili - ispodprosječni! Laže Štimac kada tvrdi da je to bila taktika, da je prepustio Srbima da u prvom poluvremenu igraju “viktoriju”, sve su to alibi izjave nakon jedne očajno slabe igre i pristojnog rezultata. Istina je da Hrvatska ima više bodova nego što je zaslužila . Samo na jednoj utakmici igrali smo “lepršavo”, u Osijeku protiv Walesa, protiv reprezentacije iz trećeg nogometnog svijeta. Na ostalima nas je pratila sreća, neopisiva sreća i ako odemo u Brazil, treba zapaliti svijeću na Kamenitim vratima ili u Međugorju.
Ako budemo sretnici da se ukrcamo u avion za Rio, moramo zahvaliti četvorici igrača. Hvala Stipe, hvala Joe, hvala Luka i hvala Mario! Ostali su bili rezervni članovi raštimanog orkestra, vrlo rijetko inspirirani na razini svog talenta. I ako želimo biti zahvalni za jedine dobre stvari, hrvatski broj jedan je Stipe Pletikosa, golman dugovječniji i od Ladića, pouzdan i samozatajan, koji nas uvijek vadi u “zoni Cesarini” (zadnjih deset minuta).
Spasitelj Joe
Čovjek na koga se uvijek možete osloniti, zaslužio je jednaki komadić slave kao i Dražen Ladić za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, kada je bio najbolji golman turnira. Stipe Pletikosa najbolji je član ovog razvikanog orkestra, koji zarađuje kruh u Realu, Bayernu, Sevilli, itd., pa je Stipe rijetko u fokusu reflektora.
Hvala i kamikazi Joeu Šimuniću! Znam, napast će me pobornici fair playa, ali, ako cilj opravdava sredstvo, onda je Joe čovjek koji je spasio Hrvatsku! Žrtvovao je reprezentativnu karijeru, jer će biti grubo kažnjen i vjerojatno će se nakon kazne oprostiti od nacionalne momčadi. Čak i srpski izvjestitelji su bili u dvojbi; da li mu dati desetku za igru ili jedinicu za brutalni start na Sulejmaniju? Ali, Australac Joe, kakanjskih korijena, je ipak sportaš koji je “poginuo” za Hrvatsku!
Trebamo biti zahvalni Luki Modriću, koji je “šepav” odigrao utakmicu, i “bez jedne noge” još je za klasu bio bolji od svih! Na žalost, Štimac mu je dodijelio pogrešnu ulogu, sve ih je prevario Jose Mourinho, koji tvrdi da Modrić može igrati samo zadnjeg veznog . Ne mogu vjerovati da “Srbin Mourinho” dirigira i Hrvatskom, jer smiješno je presjeći žilu kucavicu između Modrića i Mandžukića, dvojice izvanserijskih igrača samo zato jer je tako rekao Mourinho! Zašto ne pitamo Prosinečkog ili Bobana? Mario Mandžukić? Jedna šansa, jedan gol! Genij!
Što s ostalima? Možemo se ljutiti na Lovrena i Olića, na Ćorluku, jer ga je nadvisio “Mitar Silni”, ali ako na nekoga moramo biti ljuti, onda je to Ivan Rakitić. Nogometaš takvog potencijala ne smije odigrati tako lošu utakmicu. Kao što ni Olić u “zlatnim” godinama ne može igrati beka! Kao što, kada se kola kotrljaju nizbrdo, izbornik ne smije zaboraviti Antu Rebića ili Alena Halilovića. Vjerovao sam da će upravo s tom dvojicom pokušati šokirati Srbe, ali nije mu palo na pamet!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....