ŽIDAK PIŠE O DINAMU Sammir je još uvijek gazda, a Pablo Migliore opasna bomba

Svakog ljeta, prije Velike Gospe, odem na jednu Dinamovu utakmicu. Uvijek se tih dana negdje u Sloveniji, Austriji ili Turskoj gradi novi, europski, obećavajući Dinamo, Dinamo koji će poharati Ligu prvaka i prezimiti u Europi. Uvijek se u Maksimiru nađe velemajstor iluzija, koji će Dinamovog navijača pokušati uvjeriti u takav rasplet, iako ga u većini slučajeva dočeka sumorna jesen i “zbogom Europo” već za Dan mrtvih.

‘Slijepci’ progledali

U petak sam se u Murskoj Soboti susreo s jednim Dinamom koji bi doista mogao biti vrlo dobar. Ovaj put (ah, kao i toliko puta do sada) ovo ne bi trebala biti priča o lažnim maksimirskim draguljima. Kruno Jurčić u rukama doista ima dobre igrače, koji nisu bez mane, ali bi se od njih mogao sklepati ozbiljniji i bolji Dinamo, nego što je bio prošlih godina. Ovaj put Dinamovi menadžeri nisu kupili Callela, Andersona, Nowotnyja ili Papadopoulosa, ovaj put su “slijepci” pod prstima napipali pravu robu. Osim, ah, uvijek taj osim...

Pablo kao Gospon Fulir

Kada sam pročitao da je Dinamo kupio Pabla Migliorea, argentinskog golmana, bio sam uvjeren da je riječ o prvoklasnom vrataru, koji je “poco loco”, ali, Bože moj, koji golman to nije? Kad sam čuo da “pliva”, da mu neki slovenski trećeligaški igrači zabijaju s 30 metara, vjerovao sam da mu treba vrijeme za adaptaciju, da se privikne na zagrebački “buenos aires”, na našu ariju. Onda sam ga vidio u Murskoj Soboti u krivoj procjeni i pomislih: “Pablo, dragi Pablo, i ti si gospon Fulir!” Kako li je samo zaplivao u prazno, to se ozbiljnom golmanu ne bi smjelo događati. Ali, možda je Pablo još pod stresom, možda je “senor Fulir” kriva usporedba, odobrite mu još malo kredita...

I ovogodišnji Dinamo je ovisnik o Sammiru, koji, kada je raspoložen, za klasu je bolji od svih Dinamovih igrača. U Murskoj Soboti je bio inspiriran, a kada je takav, boljeg nema. I ma što mi o tome rekli i mislili, ovaj Dinamo je nezamisliv bez Sammira, bez njega su europska druga liga. Unatoč pojačanjima iz Čilea i Alžira, Sammir je alfa i omega današnjeg Dinama, bez njega se ne mogu ni približiti Ligi prvaka. S njim, ipak, imaju neke šanse! Naravno, Sammiru je pun kufer Zagreba, navijačima je pun kufer Sammira zbog njegovih ekscesa, iz svlačionice se također čuje da odnos prema Sammiru nije idealan, ali, bez njega je Dinamo samo provincijska momčad s ruba Europe.

Sammire, a defenziva?

I zato ga žele zadržati u Zagrebu barem dok prođu kvalifikacije za Ligu prvaka, dok Domagoj Antolić dođe do zraka i samopouzdanja. Sve dok je Sammir ovdje, on će biti lider igre. No, da bi ga prodali u inozemstvo, mora početi igrati i defenzivu. Bojim se da je te lekcije preskočio, markirao je trening kada je trener objašnjavao što je to obrana.

Ako je Sammir zaslužio “sedmicu” za izvedbu u Murskoj Soboti, istom ocjenom trebalo bi ocijeniti i uradak Addyja, najvažnijeg i najboljeg Dinamovog obrambenog igrača. Makar Jurčić zna podviknuti na njega nakon poneke nepotrebne ekshibicije, Addy ima izbrušeni osjećaj biti na pravom mjestu, za pravodobni skok. Iako je samotnjak, uvijek sa slušalicama na ušima, iako nije pretjerano društven i iz njega curi beogradska drskost, u nogometnom smislu je dobitak za Dinamo.

U Mursku Sobotu sam najviše došao zbog Čileanca Fernandesa, a on je pružio najmanje. Jedva za prosječnu šesticu. Jedne “škarice” i zbogom! Bolji dojam od njega je ostavio El Soudani, iako mi se nisu pretjerano svidjele opaske trenera, koji su bili impresionirani njegovom “igrom bez lopte”. Sjetio sam se svog pokojnog redakcijskog kolege, koji je bio nevjerojatno duhovit, nešto kao Art Butchwald, njegove kozerije su bile štivo za New York Times, ali, kada bi sjeo za pisaći stroj, nestalo bi inspiracije i tekst je bio suhoparan, vrlo običan, nejestiv. Kao i Soudanijeva igra bez lopte, koju treneri tako vole. Srećom, vidio sam da zna i s loptom, osobito kada on i Sammir pokušavaju odigrati dupli pas...

Halilovićev ego

Pod povećalom je bio i Husejinović. Veliki promet, mala zarada. Previše se znoji, previše trči za jednog nogometnog šmekera. Ali zato su odlična bila oba beka, Šime Vrsaljko i Luis Ibanez. Šteta što Vrsaljko odlazi, kako bi ustupio mjesto Portugalcu Pintu, meč protiv Sepahana odigrao je perfektno, za čistu sedmicu. A Ivo Pinto već sedam dana dolazi u Dinamo. U petak su rekli - sutra, u subotu opet sutra, a vjerojatno je to - malo sutra! Za kraj moram spomenuti Halilovića, kojega nema u udarnoj postavi, barem ne kako je danas vidi Jurčić. Majstorski se provukao kroz Kranjčarovu obranu, zabio je perfektni gol, međutim, njegov ego velik je kao Sljeme. “Magarac tko doda loptu...” Netko mu mora reći da je nogomet momčadski sport!