Najteže se otrgnuti od Zagreba. Još ako avioni kasne, na aerodromu žete se sudariti s pola grada. Tako sam naletio na Niku Kranjčara, koji je upravo čekirao kartu za London, ovog vikenda čeka ga Wolverhampton. Umirao je od smijeha…
- Moji u reprezentaciji prilično su se “zajapurili” zbog tekstova u Jutarnjem listu…
Samo smo rekli da je prirodno nakon utakmice pozdraviti navijače! Ništa više…
- Uvijek ću im mahnuti - uozbiljio se Niko - ali samo to. Jako nas je pogodilo ‘igrajte pederi…’.
- Hožete li nas već jednom prestati nervirati? Što se događalo u prvom poluvremenu?
Niko Kranjčar je sve to prihvatio s osmijehom:
- I vi ste nas nervirali od 1994. godine…
Niko Kranjčar se izgubio prema izlazu za London, kada je naletio Zdravko Mamić.
- Uhvatio sam te, sigurno ideš u Iran, kod Ćire Blaževića…
Od svjetskih gradova najviše volim London i Madrid. Udisati taj kolonijalni miris, osluškivati žamor bogatog grada, piti vino tinto i kušati pršut od crne svinje. Iako nogomet u Madridu nije najbolji, jer najbolji se igra u Barceloni, obožavam obilaziti Bernabeu, zavaliti se u neku “rupu” i listati Marcu ili As.
Real Madrid, prvi Dinamov suparnik u Ligi prvaka, najveći je klub u povijesti nogometa. U taj klub svakoga dana iz cijelog svijeta dođe najmanje 150 zahtjeva za intervjue, uglavnom s Mourinhom i Cristianom Ronaldom, ali te intervjue mogu dobiti samo France Football i Vanity Fair. Ako želite na trening kao hrvatski novinar, na ulazu će vam uzeti otisak prsta, kao na policiji. Dolazite iz vrlo sumnjive zemlje. Ući ćete samo ako imate urednu akreditaciju, a da biste je dobili morate proći mnoge provjere. Real Madrid ni u medijskom smislu definitivno nije s ovog planeta.
Četvrtak je. Sjedim u šarmantnom bistrou na Velazquezu i čekam četkicu za zube, tablete za tlak, šečer, giht i još neke neistražene bolesti, te “pribor za mamurluk”. Sve je to zapelo u Frankfurtu, ni u staru dobru Lufthansu više se ne možete pouzdati, i Nijemci kasne. U Madridu je u četvrtak u naslovnoj ulozi bio Sulejman Kerimov, multimilijarder iz Mahačkale, koji je Mourinhu ponudio 25,000.000 eura godišnje plaće. Bilo bi to petnaest milijuna više nego što zarađuje u Madridu, od Mourinha bi veće prihode imao samo golfer Tiger Woods, koji godišnje bere 55,600.000 eura. Zaista je Mourinho daleko dogurao za jednog prevoditelja. Značajan prostor dobio je i Brazilac Neymar, kojega je njegov predsjednik iz Santosa obečao i Realu i Barceloni, a dečku je puna kapa sve te jurnjave, pa kaže:
“A gdje bih ja to igrao u Realu, kada igram na istoj poziciji kao i Cristiano Ronaldo?”
Subotnja utakmica protiv Getafea nije dobila naročiti publicitet, ali Mourinho će izvesti najbolju postavu, istu koja je pomela Zaragozu (6-0). Dakle; Casillas - Sergio Ramos, Pepe, Carvalho, Marcelo - Xabi Alonso, Coentrao - Di Maria (Callejon), Özil, Cristiano Ronaldo - Benzema. Kroničari istu momčad najavljuju i u Zagrebu, Mourinho na premijeri želi istrčati s najboljom glumačkom garniturom. Upitan je jedino Angel di Maria, koji je za Argentinu igrao 166 minuta protiv Bangladeša i Indije i vjerojatno je umoran.
Jednu stvar ne možemo ignorirati. Dolazak Reala u Zagreb je prvoklasni sportski i društveni spektakl i privilegija je 14. rujna biti na Maksimiru. I kao što kaže Osvaldo Ardiles, ne treba uopče biti opterećen rezultatom, Real Madrid je nogometni klub s onoga svijeta. Ako je ovogodišnji budžet kraljevskog kluba 480,000.000 eura, a Dinamov jedva 20,000.000, usporedbe doista nemaju smisla. Ako se treneru Reala nudi 25,000.000 eura neto po sezoni, a Kruno Jurčić ne zarađuje ni 200.000, čemu usporedbe. Ako su u Realu “pomoćno osoblje” Zinedine Zidane (direktor za nogomet prve momčadi) i Emilio Butragueno (direktor za institucionalne odnose), zar i to ne govori dovoljno o veličini “Galacticosa”. I taj klub dolazi u Zagreb, u najjačoj postavi. Raduj se nogometni narode!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....