ZA ĆIRU NEMA SUMNJE 'Niko Kovač mora biti prvak Europe, ima bolje igrače od mene'

Kada Ćiro Blažević bane u praskozorje u vaš omiljeni kafić, gdje se još oporavljate od jutarnje svađe s najdražom od svih zakonitih, spektakl je zagarantiran.

Ogrnut najskupljim šalom, kupljenim negdje u Ženevi (netko bi ga trebao opomenuti da je stiglo proljeće, ne Dinamovo, već kalendarsko), dobro raspoloženje možete mu jedino pokvariti pitanjem:

- Vi ne idete na Plitvice?

- Sine, kakve Plitvice?

U četvrtak je tamo summit o gorućim problemima i prisustvo nestora hrvatskog nogometa bilo bi normalno. Trener svih trenera hvata telefon i odmah zove Zorislava Srebrića, koji mu se diskretno javlja da je upravo u tijeku sastanak u Splitu i da su na stolu važnije stvari od Ćirinog puta za Plitvice. Osjećam, uvrijeđen je...

- Naravno da me neće zvati, jer bih postavio prava pitanja. Na primjer, Romeu Jozaku - što to činiš s hrvatskim nogometom, a Mamića bih pitao - gdje ti je publika?

Zapeklo je Ćiru, trenera koji je, uz Ivića, utisnuo najdublji trag u hrvatski nogomet, da ga ignoriraju. Iako će pokušati naći opravdanje za zaboravne birokrate iz HNS-a:

- Četiri mjeseca sam bio ‘kinder-frajla’, brinuo sam se za bolesnu suprugu, možda sam im nestao iz vidokruga. Ali, na moje ime je u HNS došlo pismo iz Fife, koje mi još nisu uručili...

A u tom pismu piše...?

- Tko zna...

Umjesto da komentirate ono što se događa kod nas. Na primjer, reprezentacija najavljuje veliki marš do Pariza? Kao vi nekad...

- Ova reprezentacija mora biti europski prvak. Nije to floskula ni parola bez pokrića, ovo su bolji igrači nego što sam ih ja imao...

Neki će se i uvrijediti?

- Istina, nemamo više Šukera, ali imamo Modrića, koji je bolji od Bobana, koji je bio obolio od žutice, bolji je i od Prosinečkog i Asanovića. Istina, obrana je nešto slabija od moje ( Bilić, Štimac, Jarni), ali u cijeloj priči o ‘98. ima jedna ‘kvaka’:

Recite, napokon?

- Za vođenje utakmice protiv Francuske u polufinalu, hrvatski narod bi me trebao strijeljati. Da sam bio pravi, a ne razj*bat, ne bih vadio Bobana iz igre, nego bih ga gurnuo natrag u vatru i rekao: ‘Vadi se...’!

Da je u nogometu demokracije i poštovanja, Ćiro bi dobio pozivnicu za Plitvice, jer, nekoliko mudrih pitanja novokomponiranim nogometnim mudracima ne bi škodilo. Ali, Ćiro bi svojim piskutavim glasom narušio idilu pod slapovima i zato je Srebrić, kojemu je očito bilo jako neugodno, rekao: “Šefe, nazvat ćemo vas kasnije!”

Naravno, nije nazvao...