Osim bodova potrebnih za "debelo" odljepljenje u odnosu na konkurente za Europu, najvažnija subotnja vijest s Kvarnera glasi... Vratio se Ivan Tomečak! Nakon punih 87 dana riječki obrambeni brzanac ušao je u kopačke, pa demonstirao i pokazao Kantridi koliko je nedostajao Keku, momčadi te navijačima. U situaciji kada protivnik, a to je često, stane sa 9-10 igrača u dvostruki blok, bekovska pozicija možda je i najvažnija u probijanju tog bunkera. A Tomečak ima brzinu, tehniku i kvalitetu da kvalitetno dolazi iz drugog plana...
Naravno, daleko od toga da su Lokosi stajali defenzivno , zahvaljujući tome utakmica je i proglašena - spektaklom.
- Eto, dogodilo se da mi je trener ukazao povjerenje uslijed ozljeda i kartona nekih igrača. Dobro je prošlo, osjećam se sjajno! Iako, treniram već 3-4 tjedna bez bolova, stopalo nije predstavljalo problem, ali pluća jesu. Nisam prošao pripreme, trebalo je barem približno nadoknaditi kondicijski zaostatak za suigračima. Trebalo je odigrati neku prijateljsku utakmicu, ali nismo uspjeli, pa sam morao odmah u vatru - govori Ivan Tomečak s opatijske šetnice.
Samo neka ne hoda više po tartanu...
- Prvi dan priprema već me iziritirala ta atletska staza, valjda se upalila tetiva koja se veže na petu. Ali nisam htio prvi dan govoriti da me nešto boli, milijun puta bude ista situacija, pa nikome ništa. Odradio sam 2-3 treninga preko te granice boli, a onda se kompletno upalilo. Na kraju sam izgubio cijele pripreme zbog gluposti.
Kako je pobjeda protiv Lokomotive izgledala iz rakursa lijevog (!) beka?
- Prilično čudno! Preokrenuli su nas u dvije minute, previše smo potonuli u tim trenucima...
Obranu je izbacio Bartolec ubacivanjem iz auta.
- Nismo očekivali da može toliko daleko baciti! Kada je lopta počela letjeti, svi smo se u čudu pogledavali... Još je Budimir onako pogodio idealno, svaka mu čast ako je gađao.
Riječki prvi gol i 50-metarski sprint očito je namjerno izostavio.
- Da, pa sam pet minuta poslije toga hvatao zrak ha-ha. Na protivničke kornere obično stojim na stativi, ali jučer smo bili nešto niži, pa je trener rekao da lovim odbijance na 30 metara. Eto, iskoristio sam kiks gostujućih igrača, krajičkom oka vidio sam da izgledaju nesigurni, ukrao loptu, pa se sjurio prema Zeleniki.
Lijepo izgleda pogled na tablicu.
- Idemo po drugo mjesto! Imamo momčad koja po svemu zaslužuje biti iza Dinama, još 10 kola se ima odigrati, nije to ni toliko malo.
OK, ali Europa se više ne može i ne smije izgubiti, zar ne?
- Neće, neće. Imamo sada polufinale Kupa, tu treba proći u finale, pa uzeti trofej, mislim da smo u stanju. Daleko od toga da će Istru biti lako srušiti, ali puno smo kvalitetniji, već na Kantridi bismo mogli veliki posao odraditi.
S Tomečakom na desnom ili lijevom beku? Vjerojatno desnom jer se u konkurenciju vraća Bertoša... No zaključnu riječ ima Matjaž Kek.
- Svejedno. Gotovo pa je identično igrati na obje strane, jedino što mi je lakše centrirati "prirodnom", desnom nogom. Ali nije problem, mogu gdje god. Osjećam se super, snage imam. Nakon pauze se odrade 2-3 utakmice na svježinu, ali kada toga nestane, onda će biti čupanja.