Vojvoda Cico: Ja sigurno ne bum dobil devet komada od Capella!

U petak navečer, dok su se još u Podgorici igrale zadnje sekunde utakmice između Crne Gore i Švicarske, pariški Crnogorac i bivši centarfor Dinama Milan Ćalasan poslao mi je poruku: “Pokrećem inicijativu da Cicu Kranjčara proglasimo - vojvodom!

U subotu ujutro Cico Kranjčar je popio najslađu kavu u karijeri, Crna Gora, autsajder ovih kvalifikacija, sjedi na prvome mjestu grupe G. Ispred Engleske, Švicarske, Bugarske i Walesa. Nešto jače grupe od one u kojoj igra njegov sin i njegova Hrvatska! I danas se sjećam prvog dana kada je došao u Podgoricu i kada je Dejan Savićević, prvi čovjek crnogorskog nogometa rekao: “Kranjčaru se ništa ne može dogoditi ako i izgubi četiri utakmice zaredom!”. Pitao me još nešto: “Jesi li siguran da je on tako dobar stručnjak, kako su mi ga opisali?”. Rekao sam: “Budi strpljiv, vidjet ćeš!”.

Još nije primio nijedan gol

Nakon tri utakmce - skidamo upitnike, jer iza genija se ne stavljaju upitnici. Jedan predsjednik (Savićević), jedan izbornik (Kranjčar) i jedan nogometaš ( Vučinić), apsolutna su senzacija kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Crna Gora je prva, “do Cetinja stoji kolijevka nogometa, London i Engleska”. U utorak putuju na svoj prvi Wembley. U hram nogometa. Putuju s reputacijom mlade zemlje, koja je u petak navečer pobijedila jedinu reprezentaciju koja je na svjetskom prvenstvu nokautirala svjetskog prvaka, Španjolsku. A na pogrešnoj klupi, pored našeg “dečeca s Ferenščice”, dirigirao je jedan od najvećih svjetskih nogometnih trenera - Ottmar Hitzfeld.

No, Cico Kranjčar ne govori “dovedite mi tog Capella!”. Mi u Hrvatskoj bismo tako rekli, ali ne i Cico Kranjčar, koji nije bio dovoljno dobar ni Dinamu, ni Hajduku, ni hrvatskoj reprezentaciji. Rekli su - ima manu!

Njegova obrana još nije progutala gol, njegova strategija se bazira na jednom jedinom, ali vjerojatno i najboljem igraču ovih prostora, Mirku Vučiniću, koji je zabio dva od tri crnogorska gola. Jedan predsjednik, jedan trener i jedan igrač! Dovoljno...

Jutro u Podgorici bilo je jednako lijepo kao i čarobna večer. Cico Kranjčar se upravo spremao na trening.

- Dojmovi su prekrasni, rijetko kada sam bio ovako zadovoljan. Izuzetna nogometna atmosfera, “nabrijana” publika, bio je to rijetko viđeni nogometni spektakl. I vrlo dobra nogometna predstava, neizvjesna do posljednjih sekundi. No, za razliku od Švicaraca, koji imaju problem u realizaciji, mi imamo Mirka Vučinića, genija koji zna poentirati...

Pobijedili ste Švicarsku, reprezentaciju koja je igrala neodlučeno s Hrvatskom 2004. godine. Ipak je to nogometno čudo?

- Švicarska je velika reprezentacija, izuzetno kvalitetna u defenzivi, organizirana i zna kontrolirati igru. Ali, i tako homogenu reprezentaciju, kojoj fali samo “killer”, uspješno smo zakočili, nismo igrali samo srcem, već i hladnih glava. I imamo jednog, ekstraklasnog igrača, Vučinića, koji dominira ne samo u kvalifikacijama, nego i u talijanskoj ligi.

Čemu se nadate na Wembleyju?

- Ne idemo samo u šoping u Harrods, iako ćemo na Wembleyju istrčati u potpunosti neopterećeni. Pokušat ćemo iskoristiti njihovu nespremnost, njihove probleme i tradicionalnu englesku sklonost omalovažavanju. Znam da Capello nikoga ne podcjenjuje, da je i on napet, ali ako se ukaže prilika, pokušat ćemo ih iznenaditi.

Za plasman u dodatne kvalifikacije trebaju vam još tri boda. U Podgoricu dolazi Bugarska, Wales se “nudi”, nije baš daleko taj Euro 2012.?

- Još se ne usuđujem kalkulirati, još nije vrijeme! Očekujem sudare Bugarske i Engleske, svi još moraju igrati sa Švicarskom, jakom Švicarskom. Naš meč odluke odigrat ćemo u Podgorici, u lipnju protiv Bugarske.

Harry Redknapp mi je rekao da bi rado u Londonu popio piće s vama, želi razgovarati o sinu Niki. Vi?

- Na žalost, neću imati vremena! U srijedu navečer ću već biti u Zagrebu, u “Dalmatinki”...

Niste izgubili ni jednu jedinu utakmicu u kvalifikacijama kao izbornik. Ni s Hrvatskom, ni s Crnom Gorom. Koja je bila najteža?

- Ovdje su sve teške, jer mi smo na startu kvalifikacija ipak bili - autsajderi. Najteža je, ipak, bila sa Švedskom u Zagrebu, kada smo pobijedili 1-0 i kada smo osigurali nastup na Svjetskom prvenstvu 2006. Drugu najtežu sam odigrao sa Švicarskom u Podgorici, ni Englezi ih neće lako dobiti, “teška” su reprezentacija.

Je li predsjednik Dejan Savićević zadovoljan?

- Sretan je, mala, ali ponosna zemlja je pred vratima raja! A sve smo to ostvarili bez velikog igrača, Jovetića, koji će se oporaviti do proljeća i koji bi trebao biti naš veliki adut u ključnoj utakmici s Bugarskom.