OSIJEK - O nogometnim 'utakmicama' koje se nikada nisu odigrale, a trebale su, moglo bi se danima ... Teddy i Charlie Sheringham su prije dvije godine zamalo zaigrali jedan protiv drugog u engleskom Championshipu, u dresu Colchestera, odnosno Crystal Palacea. To se nije dogodilo. Ponajprije stoga što se mlađi Sheringham još nije uspio približiti umijeću svog oca. Pa tako ni nastupiti za klub u željenom trenutku.
Hrvatska dakako ima svojih primjera, čak i boljih, poput ovog ... Ovdje je sin sa svojih 20 godina već uspio zasjeniti legendarnog tatu, ponajboljeg strijelca Druge lige. A ta utakmica, njih dvojice, bila bi spektakl! S jedne strane golgeter Rudika, s druge srčani branič i mladi reprezentativac Hrvatske Domagoj.
- Igrali smo jedan protiv drugog samo na dvorištu, dok sam bio mali. Poželim nekada da ga čuvam kao stoper, pa da vidimo. Jer, puno se o njemu govori kao igraču, uvijek sam ja Rudikin sin. Zato ne bi bilo loše da ga 'zaustavim' – počeo je Vida mlađi.
- Iskreno, i nije mi padala na pamet takva stvar, ali ... gledajte, bez obzira što je on moj sin, bilo bi to kao sa svim stoperima. Balvan je uvijek balvan – 'reternirao' je otac.
Otac Domagoja bio je strah i trepet obranama u napose Drugoj HNL. Po sezoni bi postizao i do 40 golova. Igrajući za Belišće na 'vječnoj' listi strijelaca Prve HNL stigao je do 51. mjesta s 30 pogodaka. Ne postoji točan podatak, no vjeruje se da je Rudika više od polovice svojih golova postigao glavom.
- Ja to volim reći ovako. Da sam 33 posto dao glavom, 33 posto lijevom i 33 posto desnom nogom – nije se dao omesti u 'duhu' Rudika. U dva navrata se okušao Domagojev otac i kao igrač NK Osijek, no nikada se nije odveć afirmirao u Gradskom vrtu. Bila je to više njegova odluka no struke. Nikada u sebi nije 'prelomio' hoće li postati profesionalan igrač.
- Imao je tata dosta godina, skoro 31 kad je došao u Osijek. Nije htio ostaviti posao – u ulogu 'odvjetnika' da se Domagoj.
- Imao sam prvo dijete, siguran posao, a nuđen mi je i stan u Donjem Miholjcu. Kako sam ja bio, da se ne lažemo, seljačić koji nema nikoga iza sebe, bio je to prevelik rizik otići s posla iz Ine i postati profesionalac – pojasnio je Rudika. A onda, nekoliko godina poslije za njim je stigao sin. Živi li Rudika njegovu nogometnu karijeru kao svoju, hoće li njegovo ime u sportu zahvaljujući sinu ostati još duže prisutno ...
- Moglo bi se to tako reći, da živim svoju karijeru u NK Osijek. Ali, ne dvojim u opravdanost svoje odluke. Jer, da sam ja otišao svojedobno u Osijek ili negdje drugdje, tko zna gdje bi Domagoj bio danas – nastavio je otac.
Domagoj je, naime, debitirao za NK Osijek još kao 17-godišnjak. S 20 godina ima već oko stotinu utakmica Prve HNL u nogama. Wilsonova je evidentno postala pretijesna za mladog braniča, kojeg jednako kao i oca, krasi poznati udarac glavom. Opcije njegovog nastavka karijere su brojne ... Od odlaska u Dinamo, Englesku, Njemačku ... a po isteku tekuće sezone, koju namjerava svakako završiti u Osijeku. Cijena Domagoju je danas oko 3.000.000 eura. 'Pedigre' mladog reprezentativca i njegove godine sugeriraju da će već prvi ugovor biti 'mastan', gdje god otišao. Biti će to promjena za cijelu obitelj. Iako se u obitelji Vida s nogometnim pozivom odlazak sina u inozemstvo zacijelo odavno prihvatio kao naravna stvar, neće biti lako nositi se prvih dana sa činjenicom da dijete više nije blizu kuće.
- Ja sam od kuće otišao zapravo s 15 godina. Mami odlazak neće sjesti najbolje. Ali ... moraju se navići svi. Tata možda ode sa mnom na 10-tak dana dok se ne snađem, gdje god otišao. Mama? Mama izrezuje novine, viče ... čuvaj se – dometnuo je Domagoj.
Potencijalno veliki novci su u igri, novci kakve Rudika nije mogao ni sanjati igrajući nogomet. Mogli bi iz temelja preokrenuti život obitelji iz Donjeg Miholjca. Svako jutro otac ide 20-tak kilometara daleko od kuće na posao, u Beničance 'šihtom', kako radnici zovu autobus. Ako već nikada zbog nogometa nije napuštao svoj posao u 'plinari', hoće li u slučaju 'masnog' transfera ... kao što su očevi već znali u sličnim situacijama. Napokon, što Domagoj želi od oca.
- Kako god on hoće – kazao je Domagoj, a otac objasnio do kraja ...
- Ne zanima mene novac. Ostajem na plinu. Jedino što mi je važno jest da sin osiguran svoju egzistenciju, da ne mora biti radnik kao ja – zaključio je Vida.
Kako bilo, nogometnoj obitelji sljedeći Božić svakako neće biti isti. - Milijuni? Hoće li me iskvariti? Ah, možda malo – dodao je Domagoj.
Mali Vida
OSIJEK – Očevi i sinovi u nogometu nisu rijetkost. Utjecaj velik. Malo kada iver padne daleko od drveta. Jedino što često ostane iver. Ne u Donjem Miholjcu, gdje je sin sustigao oca, i u velikoj je prilici nadmašiti sve Rudikino ranije postignuto.
Koliko, do kada je Rudika bio mentor Domagoju? Kada su stvar preuzeli drugi?
- U moje se vrijeme igralo drugačije. Čuvalo se igrača, nije bilo preuzimanja. Ne mogu ga s nikim usporediti. Meni je nogomet uvijek bio razonoda. Ali, pratim, usvajam novine, pa tako i izletim s kojim savjetom sinu. Posluša. Nekad – veli Rudika.
- Nije me tata forsirao nikada. Nije puno ni išao u Osijek. Na treninge su me vozili drugi. Ali, značio je puno u mojoj karijeri. Ako samo zbog toga što sam 'mali Vida', dovoljno je – kaže sin.
Za Dinamo do 20-te
OSIJEK – Domagoj ima pritisak navijača. Pazi na riječi. Osmjehuje se.
- Navijam za Osijek – kazao je.
Od malih nogu?
- Od malih nogu. Oduvijek.
A tata?
- Sada za Bayern – uključio se otac.
Kao mlađi?
Donji Miholjac i nije baš blizu Osijeka.
- Za Osijek od svoje 30-te, a kada sam došao prvi puta u Gradski vrt. Danas je sin tu, pa je normalno da bodrim njegov klub i svoje prijatelje. Ali, znam što pitate ... Za Dinamo sam navijao do svoje 20-te godine. A onda sam jednostavno na neko vrijeme prestao navijati uopće – zaključio je.