TOMISLAV ŽIDAK 'Samo Zdravko Mamić može od Lige prvaka napraviti HNL!'

Ovo je jedna od ljigavih sportskih priča koje nerado pišem, ali koje ne možete izbjeći. Mobitel mi je zatrpan porukama - “Samo Zdravko Mamić može od Lige prvaka napraviti HNL!”

To je samo jedna od sarkastičnih reakcija na podatak da je u utorak na maksimirskom stadionu utakmicu Lige prvaka pratilo 4863 gledatelja, i da je osim rezultatskog Waterlooa najbolji hrvatski nogometni klub doživio još jedan, neusporedivo teži debakl. Tribine su bile poluprazne i doista je teško Tonelu, Carrascu ili Callelu biti inspiriran takvim dekorom.

Nogometna liga prvaka danas je najglamuroznije sportsko natjecanje u Europi, u kojemu se utrkuju Ferrari, ali i poneki Fiat 500. Platinijevom milošću, za stol, na kojemu se servira samo kavijar, prošvercali su se i nogometni patuljci, poput Bate Borisova, Montpelliera, Olympiacosa, Anderlechta, Cluja i - Dinama. Ali nigdje posjet nije podbacio kao u Zagrebu; u Pireju je Olympiacos gledalo 30.922 ljudi, u Montpellieru ih je bilo 27.522, u Dortmundu 65.829, u Parizu 42.536. Najveći pad, osim Zagreba, zabilježen je u Milanu, na San Siru je bilo samo 27.593 gledatelja. I tamo se, kao i u Zagrebu, s nogometom događa nešto čudno.

Bojkot plus kriza

Ovo što se zbiva u Zagrebu teško je objašnjivo. Je li recesija kriva baš za sve, je li kriza pojela nogomet u najbogatijem gradu u državi, u kojemu, istina, osim milijunaša ima i najviše sirotinje? Prihvatio bih takvo objašnjenje da na koncertu Red Hot Chili Peppersa nije bilo 30.000 ljudi, koji su ulaznicu plaćali oko 350 kuna. Prihvatio bih krizu kao izgovor da “srpski Oliver” Željko Samardžić ne privuče u Arenu 15.000 gledatelja. I kao definitivni otklon da kriza nije najveći krivac za prazne maksimirske tribine, poslužit će hokejaši Medveščaka, koji su u pulskoj Areni privukli 7000 gledatelja, od kojih je više od 4000 doputovalo iz Zagreba. Cijene su bile skuplje nego za utakmicu s Portom.

Porto nije atraktivni suparnik, kao Real Madrid, Barcelona ili Manchester United. A zagrebačka publika u pravilu dolazi gledati Dinamove suparnike, i zato je na utakmici protiv Reala bilo 30.000 gledatelja. Vjerojatno bi stadion bio pun da je u Zagreb došao Leo Messi, ali Porto nikad nije bio magnet. I prije 14 godina Portugalce je gledalo jedva 10.000 ljudi. Istina, u to je vrijeme publika bojkotirala klub zbog nametnutog imena, pa je i na utakmici protiv Manchester Uniteda, predvođenog Davidom Beckhamom, stadion bio poluprazan. Bojkot ili kriza nisu upitni jedino kada u Zagreb dolaze Partizan, ili kada bi došla C. zvezda, danima bi se stajalo u redu za ulaznicu...

Razlozi za odbojnost

Zagrepčani danas navijaju za Real Madrid, Barcelonu, Bayern, Sakhtar, Manchester United i - Medveščak. I fenomen ledene groznice teško je objašnjiv. Mnogi tvrde da je Medveščak pokret otpora protiv seljacizma, koji se nakotio u Zagrebu, da je to urbana priča i sasvim je nevažno što šesti igrač u momčadi u pravilu mora biti - prevoditelj. Damir Gojanović apostrofiran je kao menadžer budućnosti, koji je pobijedio u “utakmici” protiv tradicije i Dinamove megapopularnosti s vrlo skromnim budžetom od 14,000.000 kuna, protiv 20,000.000 eura, koliko godišnje troši Dinamov pogon. I on je na pragu hokejaške lige prvaka, jer to ruska KHL svakako jest. Gojanović je diskretan tip, medijski samozatajan, koji se okružio sposobnim teamom i vrti svoj film, koji je pobudio čak i zanimanje svjetskih medija. A možda se odbojnost prema Dinamu rodila i zbog razuzdanog života modrih zvijezda i napete atmosfere oko kluba, zbog stalnih prijetnji huligana i vrlo neugodne akustike s tribina, a ne samo zbog nekomfornog stadiona...

Plaća li Dinamo ceh “kupovanju publike”, koju je Zdravko Mamić razmazio ulaznicom za jednu kunu? I to je jedan od razloga jadnog ambijenta na utakmici s Portom jer, kada građanin, kojemu je otkaz stalno za vratom, kojemu direktori režu plaće, a plin će poskupjeti 60 posto, kada takvom čovjeku ponudite ulaznicu za 400 kuna, iako zna da će njegov klub taj meč izgubiti, novčanik će izvaditi samo deklarirani luzer. Ma koliko se upinjali postati Europljanima, u platežnom smislu od Europe smo svjetlosnu milju daleko. Ulaznica za nogomet, koji nude hrvatski klubovi, ne bi smjela biti skuplja od 100 kuna.

Fiat 500 i Ferrari

Jer, Dinamo je ipak samo “Fiat 500” na utrci s Ferrarijem, a uz to, motor “šteka” i zato što nema benzina, jer Mamićev bolid huligani gađaju bakljama i jer maksimirski činovnici žive u jednom izoliranom svijetu, daleko od stvarnosti, na pustom otoku koji se križa zbog depresivne atmosfere. Kada krenete od Maksimira prema Kvatriću i kada svratite u neku od zadimljenih špelunki, gdje se uglavnom priča o otkazima, poskupljenjima, bankrotu i tek onda o - Dinamu, Čačiću, Mamiću ili Sammiru.

U tim pivnicama gigantski TV ekrani nude direktni prijenos i puno više komfora nego Maksimir, a pivo je samo 12 kuna. Usput će vas gazda počastiti i povremeno prebaciti sliku iz Maksimira na Santiago Bernabeu ili Old Trafford, ponudit će vam sve dnevne novine, a ako posao dobro ide, zavrtit će i jednu rundu “od kuće”. I što ćete izabrati?

Sablasnu atmosferu u Maksimiru ili tekmu i pivo, sve za 12 kuna? Vrlo vjerojatno ovo drugo!

Hajduk - Skonto

25.000 gledatelja, ulaznice od 40 do 200 kuna

Hajduk - Inter

35.000 gledatelja, ulaznice od 80 do 500 kn

Medveščak - Vienna C.,

7.000 gledatelja, ulaznice od 190 do 625 kn

Dinamo - Porto

4.683 gledatelja, ulaznice od 200 do 400 kn