Igor Tudor je kao prvu želju u prijelaznom roku poželio pojačanje na poziciji zadnjeg veznog igrača. Hajdukov trener na toj poziciji želi provjereno ime, nekoga tko ima prvoligaško iskustvo, a da je dovoljno kvalitetan da zadovolji standarde Hajduka. Problemi sa zadnjim veznim za Hajduk počeli su odlaskom mladog Josipa Radoševića u Napoli, on bi vjerojatno u boljim financijskim okolnostima bio dugoročnije rješenje za tu poziciju, ali Splićani su ga bili prisiljeni prodati kako bi održali klub na životu. Situacija se pogoršala na kraju sezone, kada je postalo jasno da Portugalac Ruben Lima neće ostati na Poljudu.
Premda je njegova prirodna pozicija na lijevom boku odlično se snašao na zadnjem veznom, pa su Krstičević i Tudor nekako uspjeli izgurati sezonu, koja je okončana osvajanjem Kupa. Međutim, sada je problem zadnjeg veznog akutalniji nego ikada - u kadru koji je zasad na raspolaganju takvog igrača po Tudorovoj procjeni jednostavno nema. Nekima poput Antonija Milića više odgovara pozicija stopera dok drugima, poput Andrijaševića, Sušića ili Caktaša odgovara pozicija bliže protivničkim vratima.
Pogled u ostatak vlastitog kadra Tudoru nudi samo golobrade mladiće, bez iskustva. U juniorima se dobrim igrama nameće Mario Pašalić, u kadetima I smar Hairlahović, ali još je upitno mogu li oni odgovoriti zahtjevima koje traži pozicija zadnjeg veznog u prvoj momčadi Hajduka. Jednako je i s Filipom Bradarićem, koji će vjerojatno biti na pripremama nakon što je odigrao solidnu drugoligašku sezonu u Primorcu 1929. S druge strane Radošević je pozitivan primjer da mladi igrač može zaigrati na tako odgovornoj poziciji a da se to ne osjeti na učinku momčadi, ali vjerojatno bi Tudor želio da mu zadnjeg veznog igra netko iskusniji, poput prije dvije sezone Srđana Andrića ili još ranije Josipa Skoke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....