Svaguša se mora nekoga riješiti, ili trenera ili prijatelja

Joško Svaguša prolazi kroz “čistilište” izuzetnih iskušenja jer o njegovoj moralnoj čvrstini ovisi budućnost Hajduka. Najbliži mu prijatelji rade o glavi.

Svaguša je između takvog prijatelja, udarača trenera, Stipe Soldića i uzornog Gorana Vučevića morao kao predsjednik stati na stranu šefa Hajdukove budućnosti, jer Vučevićeva škola pobjedama kadeta i juniora provocira i Torcidu te se za subotu sprema spektakl od 30.000 gledatelja sajma Hajdukove mladosti u Poljudu između 15 i 19 sati. Dakle, na burzi splitskog nogometnog parlamenta sve bolje kotira Torcida osnažena poput “varšavskih prosvjednika” u Zagrebu.

A još jedan Svagušin prijatelj neoprezno ga dovodi u delikatnu situaciju, i to je Ivan Gudelj, kojega bi na mjestu Vučevića htjeli neki iz grupe zadužene za soldićevski roditeljski pritisak.

Naravno da ova polarizacija u Poljudu raste jer su se Vučevićevi kriteriji znanja suprotstavili dosadašnjoj vladavini roditelja i samozvanih trgovaca talentiranom djecom, zbog čega su u najbližoj povijesti stradali, primjerice, treneri Luka Bonačić i Sergije Krešić, a radilo se tako i o glavi jednog predsjednika Hajduka, Branka Grgića.

Roditelje golica lova

U pitanju je velika lova, roditelji su zajapureni, pogotovo zbog najnovije pozitivne orijentacije Hajduka na svoje snage, što se jasno vidi iz ostanka Poklepovića i Vučevića. Svaguša se mora riješiti balasta i nekih prijateljskih klanova, a vremena su takva da čak i prijatelji kao Kerum i Nenad Bare Teklić upadaju u nezgodne situacije po pitanju “očevi i djeca”...

Roditelji su spremni na sve da iskoriste novu orijentaciju Hajduka jer znaju da je Hajduk Rijeci dao 2,900.000 eura za Anasa i Ahmada, da Anas godišnje diže 400.000, Ahmad 200.000. Ostanu li u Hajduku, uzet će više od dva milijuna eura, a tri su već potrošena na Rijeku. Dok Marko Livaja čeka da dođu “prosci” iz Intera. Tko ne bi na ovu žegu od recesije prodao sina za bačvu vina.

Pored Sharbinijevih pet milijuna, Hajduk troši i na Senijada Ibričića, kojem je ugovor skočio sa 150 na 250 tisuća eura godišnje pa će, ostane li, pojesti 750.000 eura, a tu su i troškovi na konzervirane: M. Buljat, Vejić, Šerić i Jertec (1,200.000 eura). Ta njihova druga momčad Hajduka kao potpuni promašaj je rasformirana. Evo nas ukupno na oko sedam (7) milijuna eura troška.

Međutim, aktualni transfer zove se Ivan Strinić kojeg traže u Turskoj, Rusiji, Njemačkoj, Italiji, pa čak i Engleskoj. Edy Reja je pronio glas o njemu do Lazija i Rome, a njemački Köln ga traži preko trenera Zvonimira Solde. Hajduk je i pismeno odgovorio Kölnu da pristaje na pregovore. Strinić ima ugovor još dvije godine, a mjesečno prima 60.000 eura, ispod razine svih spomenutih ugovora.

‘Pijani grofovi’

Menadžeri će ga sad gledati u reprezentativnim nastupima. A Hajduku bi se zapravo isplatilo u okviru nove politike zadržati Strinića jer dok njega plaćaju 60.000 mjesečno, razni Jerteci poput nekretnine troše četverostruko.

Znači, siromašni Hajduk Striniću daje četiri puta manje nego nekretninama tipa Jertec, a na Striniću bi u stvari mogao zaraditi nekoliko milijuna od Europe, da bi tim novcem namirio rasformiranu drugu momčad klase Jertec!?

O “pijanim grofovima” sve zna Torcida i njezinih 30.000 glasača na subotnjem mitingu u Poljudu i stvarno se postavlja pitanje kako će se naši Mamići i Svaguše provući kroz famu ovih nogometnih “povlaštenih mirovina” o kojima glavna naša recesionarka J. Kosor ne brine.