Nakon dvije godine boravka u Münchenu nogometni vizionar iz Santpedora još uvijek je dužnik novom poslodavcu, koji ga je učinio najbolje plaćenim trenerom na svijetu (17 milijuna eura godišnje), budući da se Bayern pokazao dovoljno moćnim samo unutar njemačkih granica.
U Ligi prvaka momčad je dvaput uzastopce zapela u polufinalu, jednom protiv Reala, a drugi put kontra Barcelone. Guardiola je u Münchenu odlučio prekrižiti Heynckesovu ostavštinu, šabloniziranu igru s dva klasična defenzivna veznjaka u srcu terena te s dva krila i jednim robusnim napadačem.
Njegov vezni red igra s ‘pivotom’ u formaciji 4-3-3, ali taj će sustav u nastavku priče biti prekrajan tako često i temeljito da će stvar prerasti u manju kozeriju. Dogodi se tako da prerevni analitičari ponekad ne uspiju dogovoriti što je to Bayern igrao: tumačenja idu od 4-1-4-1, preko 3-3-3-1 sve do nekonformističkih 2-3-3-2. Simetrija dviju strana više nije bitna, granice između linija momčadi prelaze se lakše nego u jeku migrantske krize, igrači su više univerzalci nego specijalisti za pozicije. Kada stvari kliknu, gledate ‘flajšmašinu’ u punom zamahu (Šahtar 7-0, Roma 7-1...), što djeluje impresivno, ali i dalje nedovoljno za osvajanje Europe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....