Život se pobrinuo da sačeka Igora Bišćana iza ugla. Životu za to nisu trebali ni šaka, ni palica, ni solidarno udruženi taksisti, ni nogometaševi poslodavci zgroženi njegovim uličarskim premlaćivanjem građanina D. Z. Život ga je dočekao s jedinom istinskom noćnom morom za sportaša - ozljedom.
Nedovoljno oporavljenog nakon operacije trbušnoga zida, navodno jako utučenog Dinamovog kapetana na klupskim su pripremama u Turskoj sustigli novi zdravstveni problemi i on se hitno vratio u Zagreb. Prava ironija sudbine: Igora Bišćana iz Dinamove je momčadi na dulje vrijeme udaljila upala stidne kosti, a ne neki klupski pedagoško-disciplinski ukor za huliganski ispad.
Bilo bi doista naivno očekivati da će slučaj Bišćan biti primjereno tretiran u klubu u kojem već godinama nitko ne može pocrvenjeti od stida. Klub u kojem nitko nikada nije artkulirao ni jedan iskreni, pošteni i suvisli stav o ama baš ni jednom prostačkom, prijetećem ili nasilnom ispadu izvršnog dopredsjednika Z. M., klub koji nema snage obračunati se s anomalijama svojih zvijezda i zvjezdica., klub koji je Bišćanovo mlaćenje građanina D. Z. na njegovu radnom mjestu zapakirao vrlo cinično i perfidno u tzv. igračevu samoobranu, ne pokazujući nakanu da na bilo koji način sankcionira svoga kapetana, zaslužuje biti prezren, kao što i jest, od velikog dijela svojih navijača.
Nismo zluradi spram Bišćana, žao nam je svakog sportaša primoranog na težak, frustrirajući i neizvjestan suživot s ozljedama. Dinamovu kapetanu želimo uspješan i brzi oporavak. Šteta da nigdje nismo imali prilike ni čuti ni pročitati da je Bišćanu ili bilo kome u klubu kojeg Bišćan predstavlja žao zbog kapetanova nasilništva te da želi prebijenom građaninu D. Z. dobar oporavak.