Nikola Vlašić krenuo je putem kojim je malo tko prije njega kročio; tko će ga znati, možda se 16-godišnji prvotimac Hajduka pomalo osjeća kao pionir prilikom naseljavanja sjevernoameričkog kontinenta. Nije pionir, ali jest kadet koji je prešišao i juniorski uzrast, a takvih primjera kao što je njegov doista je malo. Osam utakmica u 25 dana odigrao je Vlašić, četiri u prvenstvu i četiri u Europi, u sedam je bio starter, tek je u posljednjoj protiv Lokomotive ušao s klupe. Pritom je imao start iz snova, pogodak Dundalku u prvoj utakmici kad se vješto i lukavo ubacio na drugu vratnicu da pospremi centaršut Kouassija.
Igor Tudor vjeruje Vlašiću, to valjda nije sporno, makar su ga na ovoliki nezapamćeni angažman 16-godišnjaka natjerale okolnosti (prodaja Marija Pašalića, naprimjer, ozljede nekih drugih važnih igrača), one su diktirale ritam koji je Vlašić, to valja naglasiti, izdržao. Vlašiću minute nisu poklonjene koliko god su mu zvijezde bile naklonjene u ovom trenutku. Te zvijezde poklope se valjda jednom u pedeset godina, međutim, Vlašić je bio spreman, znao je iskoristiti taj privilegij. Igrati i uživati. Čak i kad izgleda da mu ne ide, da se umorio, Vlašić ne pokazuje nervozu, nego osmijeh. U cijeloj ovoj priči nije nevažno, zapravo, itekako je važno da se on znao uklopiti u momčad i da ga je momčad na čelu s kapetanom Marijom Maločom prihvatila. Čak ga je kapetan uzeo pod svoje, onako zaštitnički, što je za svaku pohvalu i primjer. Tako se stvaraju dobri međuljudski odnosi i pozitivna atmosfera, pod autoritetom Igora Tudora koji je pokazao da je sklon rizicima.
Evo, uvjereni smo i da optimist po prirodi i po svom habitusu, Joško Vlašić nije mogao očekivati ovakvu promociju svoga sina. Osam utakmica u 25 dana, sedam kao starter, pa onda valja notirati da je mladić igrao na nekoliko pozicija. Od napadačkih koje je definitivno lakše igrati do onih u veznom redu gdje je potrebna odgovornost i igra u oba pravca. Činjenica da je igrao u svim utakmicama signal je zadovoljstva trenera i stručnog stožera, makar je Tudor sam priznao prije prve utakmice protiv Šahtjora da je forsirao Vlašića, jer drugog izbora nije imao.
Jedva dobio predah
Oporavak od ozljede Tina Svena Sušića preselio je Vlašića na klupu protiv Lokomotive, da odmori i predahne, navikne se i na pogled iz druge perspektive. Opet, i u toj utakmici je igrao, igrat će i dalje.
Tudor definitivno zna da u rukama ima grumen zlata i da će se njegov rad u Hajduku pamtiti i po onome kako je isklesao Vlašića. Vlašića o kojemu sudionik Svjetskog prvenstva u Brazilu, njegov suigrač Sušić govori u superlativima.
- Kad sam toga dečka prvi put vidio, ostao sam bez riječi. Čudo od djeteta! On jednostavno mora postati veliki igrač, ako se ne dogodi nešto na što se ne može utjecati. Nikada u životu nisam vidio boljeg igrača u njegovim godinama - rekao je Sušić, jedan od onih koji je u izlogu, dakle, na putu odlaska do kraja prijelaznog roka.
Za očekivati je da će Vlašić nakon 564 minute u osam utakmica, jednog gola i jednog žutog kartona ući u nekakav normalniji ritam za 16-godišnjaka. Klupa, naime, nije korak unatrag u njegovu slučaju, ponekad je lakše ulaziti s klupe, kad su suparnici umorniji i kad sve njegove brojne kvalitete mogu doći do izražaja. Hajduk je angažirao Artjoma Milevskog i Dejana Mezgu, igrače koji će sigurno oduzeti dio minuta Vlašiću, ali ga neće sputati. Puno je utakmica i puno prilika će Vlašić dobiti, njemu može biti samo od koristi što se zaoštrila konkurencija. Sigurni smo da će uz Milevskog, svjetskog igrača u najboljim danima, moći štošta naučiti.
To je ono čemu i Vlašić teži, što je zapisano u zvijezdama; biti svjetski igrač!