Samo još Forlan i Ronaldinho zabijaju tako!

Kao novinar, nikad nisam napisao niti jedan “trpni glagol” za igru Krune Jurčića, Ognjena Vukojevića ili Ivice Vrdoljaka! Kada bi odigrali samo pristojnu utakmicu, zamotao bih sve to u “sjajni staniol”, jer, bili su to - rijetki petki. Ali, zato sam žestoko znao opaliti po Zlatku i Niki Kranjčaru, Igoru Cvitanoviću, Marku Viduki, a posljednjih godina i po Mariju Mandžukiću, kada bi igrao “preko jedne stvari”. Kritizirao sam talentirane, nogometaše zbog kojih se kupuju ulaznice, zbog kojih se navijači nerviraju i o kojima se satima razglaba na zagrebačkoj “špici”.

Često su mi prigovarali da pretjerano kritiziram Sammira, ali, tada sam bio u pravu. Vidio sam njegov talent i nadarenost, ali, nikako se nije mogao izvući iz “čahure” brazilske nezainteresiranosti, nogometa na pijesku, u njemu se dugo “Copacabana” odupirala europskim nogometnim zakonitostima. A ni on, unatoč talentu, nije mogao doći do zraka pored doista klasnih igrača, poput Luke Modrića. Netalentirani treneri su ga gurali na liniju, gdje je tek nekoliko centimetara prostora i gdje se ne bi naigrao ni Maradona. Jednom, samo jednom ga je trener Jurčić u Temišvaru stavio u “centralu”, i bio je najbolji Dinamov čovjek!

U srijedu je u Tiraspolju zabio gol “a la Ronadinho”! Sjećate se vjerojatno gola slavnog Brazilca na Stamford Bridgeu, kada je vrhom kopačke (“špica je iz raja izašla”, govorio je jedan moj pokojni prijatelj) zabio gol Chelseau. I Jose Mourinho je spontano zapljeskao! U srijedu je Sammir zabio sličan gol, usudio bih se čak reći, i atraktivniji nego Ronaldinho. Takve golove je zabijao još jedino Diego Forlan na zadnjem svjetskom prvenstvu!

Sammir je napokon počeo o nogometu razmišljati - europski! Ne samo da je postao lider igre, on je i lider momčadi. Što od “lijenog” i uvijek pospanog Brazilca nije očekivao ni njegov menadžer Božo Slišković, koji ga je doveo u Dinamo. Nije nitko ni od nas. Kada sam ga vidio na prvom treningu, poručio sam Zoranu Mamiću: “Odmah mu pokažite put do aerodroma!”. Srećom, nije me poslušao! Sammir je u međuvremenu “otišao s plaže”, više ne igra “nogomet na pijesku”, a u Dinamo je došao trener koji mu zna objasniti što se od njega očekuje! Kad sam ga znao susresti, vječito je bio “neispavan”. Danas je vertikala, oko koje se vrti Dinamova igra, čak je u Tiraspolju održao nekim suigračima i lekciju iz - borbenosti, pokazao je kako se gine za momčad!

Dinamo je imao eru Cvitanovića i Vlaovića, eru Roberta Prosinečkog i Silvija Marića, doba kada se beskrajno vjerovalo Luki Modriću i Eduardu da Silvi. Zatim je došao Mario Mandžukić, koji je hodao po tankoj žici između divljenja i navijačkog bijesa. Ove jeseni “ulazimo u godinu Sammira”...

Kada je Velimir Zajec potpisao ugovor s Dinamom i dobio od izvršnog dopredsjednika spisak igrača, vjerojatno je u sebi počeo recitirati Petra Preradovića: “Bože mili, kud sam zaš’o...” Još kad su mu prodali Mandžukića, koji je protiv Kopra zadivio menadžere Wolfsburga, ostao je u “tmurnoj maksimirskoj noći” uz blijedo svijetlo “svijeće na vjetru”, Sammira! Jedine Dinamove nade! Ali, Dinamov brod se ipak nije nasukao, makar je prolazio kroz opasne “slovenske grebene”, i sad se stvara jedna nova momčad, za koju bismo trebali vjerovati da će biti bolja. Rađa se magični kvadrat, Sammir - Badelj - Rukavina - Kramarić, naravno, ako se i Badelj razbudi i počne igrati na prošlosezonskoj razini, ako Rukavina ne dolazi iz Grčke u zapuštenom stanju i ako Kramarića nije obeshrabrila mala minutaža kod bivšeg trenera. Sammir će napokon imati suigrača, s kojim može odigratio dupli pas, napadača laganog koraka, kojemu će moći servirati loptu u for (Rukavina) i igrača, kojega moramo čekati (Kramarić). Kao što su Bayern i Njemačka strpljivo čekali Thomasa Müllera.

Ako nas je na početku sezone fascinirao Sammir, tako nas je zabrinuo Milan Badelj, koji se još nije približio očekivanoj formi. Ali, uvjeren sam da će Zajec znati riješiti i taj problem, bilo fizičke, bilo psihološke naravi. Ako je doveo u red Mandžukića, ako je znao izbiti Sammiru “mušice iz glave”, vidjet ćemo je li u stanju “podići s poda” Milana Badelja i stvoriti novi napadački tandem - Rukavina, Kramarić! Treba ih samo razigrati. Naravno, ako mu u međuvremenu ne prodaju “Ronaldinha”, jer, bez Sammira Dinamo u ovom času ne bi mogao funkcionirati. Moramo se pomiriti da u Maksimiru više nema ni Prosinečkog ni Modrića, da jedino Sammir ima pravo na epitet - “mozak s jajima”. Pa ako je suditi prema onome što je pokazao protiv Šerifa, bit će to ukusna hrana za modre navijače. “Kuhar” Zajec očito ima dobar recept...