PIŠE T. ŽIDAK Šuker se mora približiti Splitu i navijačima, mora se spustiti među nogometni puk

Stalno smo stisnuti, ponizni, pognute glave, u hrvatskom gardu nema niti trunke drskosti. Moj kolega iz SN-a, Anton Samovojska, upozorava uoči utakmice s Norveškom: “Nisu oni ribari, pobijedili su Brazil 1998. godine...”

Bio sam na toj utakmici, Tore Andre Flo je bio svjetska senzacija. Ali, ni Flo ni Solskjaer više ne igraju, u goste nam dolazi jedna samo solidna reprezentacija. A mi ih predstavljamo kao osmo svjetsko čudo. Pa ne igramo protiv njihovog BDP-a, već samo protiv šesnaestogodišnjeg klinca Martina Odegaarda, ništa boljeg od Alena Halilovića...

Pravo na aroganciju

OK, kurtoazija i poštovanje, fair play ponašanja mora biti. Ali, naša reprezentacija ima pravo i na dozu arogancije. Kao engleska, kao njemačka, kao nizozemska. Ne zato što je dvadeseta na svijetu, ne zato što ima jednog od najboljih izbornika u Europi, već zato što za Hrvatsku igraju Modrić, Rakitić, Mandžukić, Brozović, Srna...

Još nisam u hrvatskom tisku pročitao - odigrat ćemo reprizu San Sira, već samo pazite, pazite, pazite. I to sa San Sirom ne bi bilo arogantno jer Norveška je tek malo bolji Azerbajdžan, a u Hrvatskoj su i igrači iz drugog ešalona (Badelj, Pjaca, Vida) top igrači za Norvešku. A respekt prema Odegaardu? Kao da respektirate Antu Ćorića...

Sjećanje na Cardiff

U utorak je Davor Šuker izabran za člana Izvršnog komiteta Uefe. Očekivano, rekli bismo, bilo je “sigurnije nego prve bračne noći...”. Ali, Šuker je strepio, valjda sjećajući se 2007. godine i Cardiffa, kada je Vlatko Marković dobio nula glasova. A svi su mu obećali. Međutim, u Nedjeljnom Jutarnjem napisao sam da je Šuker favorit utakmice, snebivajući se kako može biti u nelagodi ako igra protiv mađarskog bankara i bugarskog golmana. Pa oni će ga tražiti autogram za kćer... Zamjerio mi je, posvađali smo se zbog jednog naslova u tolikoj mjeri da mi je čak zaprijetio da će mi oduzeti akreditaciju za utakmicu Hrvatska - Norveška...

Sad, kad je izabran bez stresa, svi koji su se nadali da će izgubiti, pitaju se - kakve će koristi biti od Šukerovog članstva u IO Uefe? Ni njegovi advokati nemaju odgovor. Bit će, gospodo moja, bit će koristi, ako se Šuker promijeni, ako se napokon približi navijačima, siđe među puk. Puku je nekada pripadao. Bit će koristi ako se približi Splitu, jer Split je sveto mjesto hrvatskog nogometa, ma što o tome mislili zadrti navijači drugih klubova. Bez Dinama i Hajduka, HNS, Šuker i svi mi ostali smo potpuno bezvrijedni.

Na putu prema gore

Mora dovesti u red raspojasanu sudačku organizaciju, a to nije samo uvođenje spreja, što će biti aktualno od iduće sezone. Profesionalizacija sudačkog kadra, koju je spomenuo nekidan, pravi je potez. Davor Šuker mora napokon ući u ozbiljan, iskren i partnerski dijalog s politikom, koja se ne može vječno skrivati na Markovom trgu i bježati od odgovora u skupim Audi-limunizama, jer, nogomet nema krova nad glavom, huliganska orgijanja su u ofenzivi, a politika hladno reže budžet, i to onaj koji pripada, ne nogometu, već sportu.

Odat ću vam tajnu. Šukeru je Beč bio odskočna daska, njegova ambicioznost je poput Blanke Vlašić, želi se popeti da bude “prvi do Platinija”, da bude jedan od najvažnijih ljudi europskog nogometa. Zapravo, njegova sljedeća stanica je Fifa! Eto prilike! Zato, zasuči rukave svog skupog odijela i zgrabi lopatu...