OLIĆ JE NACIONALNI DRES SKINUO S GORČINOM Hrvatski napadač se povukao gospodski, ali želio je Euro, ne ljetovanje

Odbijanjem prijedloga HNS-a da se od reprezentacije oprosti u svojoj Slavoniji, gdje bi mu stadion u Osijeku klicao, a priznanja za 104 igre u dresu Hrvatske, 20 golova i vatreno srce ga zatrpala, gdje bi ga više tapšali po ramenima nego u mnogim sezonama kad je bio u naponu moći, Ivica Olić je potvrdio da je nacionalni dres skinuo s gorčinom. Otišao je kao “vitez tužna lika” jer definitivno je želio u Francusku, a ne na ljetovanje; na povlačenje ga je natjerao nepokolebljiv stav Ante Čačića - tko ne igra, neće s nama. Čak se prvo javio novinarima da kaže “nema šanse”, nego izborniku.

Kad smo se u studenome na stranicama SN javno pitali “je li Rusija zadnja Olićeva utakmica za Vatrene”, u kojoj na kraju nije ni ušao, nazvao nas je njegov dugogodišnji zagrebački prijatelj s ljutnjom i brigom: “Zašto tako pišete za Olića, on nije zaslužio takav tretman, zbog čega istu dvojbu ne postavite za Srnu?”

Pogrešna praksa

Već je tada bilo jasno da bi ga brisanje s liste Vatrenih silno pogodilo, a prema izbornikovim najavama to će se dogoditi ne počne li igrati, što u HSV-u nije imao priliku. Da je u njegovoj glavi sazrelo razmišljanje kako je vrijeme za odlazak, HNS-ov poziv vjerojatno bi tretirao isključivo kao posebnu čast i prvi bi se pojavio u Gradskom vrtu. Jer bila bi to premijera, nikad Savez na jednak način nije ispraćao velikane u reprezentativnu mirovnu, a koliko ih je bilo.

Neki će kazati da Olićev NE HNS-u generalno prikazuje stav igrača da su legendi zalupljena vrata pred nosom, da si je Čačić natovario na vrat dodatan problem, ali zbog toga se ne mora brinuti. Nekima je sigurno krivo, međutim neće se odraziti na atmosferu i nastupe u reprezentaciji. Pogotovo što se Olić nema što srditi na Čačića. Bio je jasan i dosljedan, a igračev dogovor s bivšim izbornikom Kovačem ga ne obvezuje.

Nakon što im je Olić udijelio košaricu, na ideju o kojoj su prvo morali razgovarati s njim pa onda ići u javnost, a ne dovesti se u situaciju da budu “otkantani”, iz HNS-a su jučer poručili:

“Izbornik neće ništa dodatno komentirati, ni HNS.”

Čačić je u ponedjeljak iskazao razumijevanje time što se Olić teško nosi s oproštajem od Vatrenih, priznao je kako računa da ga jako boli, čak je u neformalnom druženju s novinarima kazao: “Kad me nazvao i rekao da se ništa u statusu u klubu neće promijeniti, vjerojatno je mislio da ću mu kazati kako nema veze, kako na njega svejedno računam. Ali ne mogu tako, istaknuo sam da će na Euro samo spremni i koji imaju kontinuitet nastupa.”

Olić se gospodski povukao, ma kakvi monolozi bivali u njegovoj glavi, reprezentacija na Euro ide po rezultat i tamo moraju igrati najbolji, kao što je on nekad bio. Više zapravo treba žaliti za Poljskom iz koje 2012. nije trebao izostati...

No, “slučaj Olić” opet aktualizira praksu HNS-a koji nije priredio oproštaj ni jednom asu, pa ni najvećem Davoru Šukeru. Jedino si ga je Zvonimir Boban upriličio sam. Budući da je Šuker predsjednik Saveza, i to ne od danas nego već četiri godine, očekivalo bi se da će on to popraviti. Ne kampanjski, nego sustavno. No, i dalje se sve svodi na priopćenje na stranici HNS-a i intervju u novinama. Neki Vatreni zavrijedili su da im se grade spomenici, a ne samo cvijeće i plakete na prijateljskoj utakmici.