Nijemci imaju Müllera, Englezi Bobbyja, Srbi Šekularca: Svi su ponosni na heroje osim Hrvata

On je vlasnik zlatne kopačke, ima svoju ulicu u Marseilleu, njemu u čast su vinari iz Carcassonnea smislili vino Cuve 44, kao uspomenu na 44 gola, koje je zabio 1971. godine. Po njemu je nastala simbolična uzrečica Olympiquea "Droit au but" (Ravno prema golu). Kao trener Rijeke pobijedio je Real Madrid (3-1), kao trener Hajduka donio je u Split Titov pehar, jedan od najdragocjenijih "ratnih trofeja" hrvatskog nogometa. Danas ima titulu francuskog viteza, a Marseille se s nostalgijom sjeća njegova nogometa.

Englezi imaju Bobbyja Charltona, Nijemci Gerda Müllera, Nizozemci Johana Cruyffa i Marca van Bastena, Srbi Dragoslava Šekularca, a Bosanci Safeta Sušića. Francuski sjever ima Michela Platinija, a francuski jug Josipa Skoblara. A Hrvatska? Francuska je Skoblara posvojila, a Hrvatska prepoznala i naklonila se njegovu nogometnom majstorstvu tek sada, kada je dobio visoki francuski orden. Svi narodi su ponosni na svoje heroje, osim nas.

Zaslužuje li Josip Skoblar nešto više od šture agencijske vijesti? Zaslužuje li "dalmatinski orao" dok prima medalju francuskog viteza prisustvo hrvatskog veleposlanika u Parizu? Zaslužuje li možda prisustvo ministra sporta ili je "Njegova ekselencija" imala važnijeg posla? Da je došao u Marseille, mogao je posjetiti i Picassovu izložbu. Zaslužuje li europska zlatna kopačka prisustvo predsjednika Olimpijskog odbora, ili je važnije bilo posjetiti Bukurešt? Zaslužuje li karizma, kojoj se klanja sportska Francuska, nešto više medijske pozornosti od jednog novinara? Vjerojatno je vijest dana da je Zdravko Mamić privatnim avionom doletio u Marseille, a ne Josip Skoblar.

Često kudimo nogometni savez, a oni su jedino ispravno postupili prema svojoj legendi, prvi put u 75 njegovih godina. Nogometnog trenera pod čijim ravnanjem su igrali Asanović, Štimac, Bokšić, Bilić, trener koji je "izmislio" Zvonimira Soldu, koji se uvijek raznježi kad mu spomenu Rijeku i rastuži kad vidi Zadar kako silazi u treću ligu. Zadar, koji je hrvatskom i europskom nogometu, osim Skoblara, dao Dadu Pršu, Luku Modrića, Danijela Subašića i Marka Viduku, čiji su korijeni iz zadarske okolice. Nokautirani Zadar danas i ne pokušava ustati s poda, to je amatersko kazalište za predstave po vatrogasnim domovima. A kakve glumce je dao, ne hrvatskom, nego svjetskom nogometnom teatru.

Nije ovo kritika hrvatskog ministra, hrvatskog veleposlanika u Parizu, predsjednika Olimpijskog odbora, bez obzira na to što svi luksuzno žive od poreznih obveznika, koji vole nogomet, nije ovo ni zamjerka hrvatskim nogometašima, koji žive na Azurnoj obali, a nisu došli stisnuti Skoblaru ruku na priznanju. Ovo shvatite kao kompliment Hrvatskom nogometnom savezu i kritiku medijima koji se bave uglavnom ribanjem nečistoće u hrvatskom sportu, iako bi ponekad i sami mogli oprati vlastiti obraz.