Najveći igrač u povijesti Hajduka bio je Miljenko Smoje

SPLIT - Kao u neovisnoj Hrvatskoj, tako i nakon Prvog svjetskog rata, Hajduk i Split su na meti snalažljivih. Defiliraju ratni špekulanti, šverceri, lihvari i gulikože, prekonoćni bogataši, lažno se predstavljaju razna društva, nacionalna i humanitarna, nude se samozvani mecene i rodoljubi, a zbog jednoga je tako izbija žestoki skandal i gotovo se Hajduk raspao.

Kroničar Hajduka i Veloga mista Miljenko Smoje spominje kako je tada osiromašeni Hajduk lako dospio pod patronat jednoga trgovca koji je na reprezentativnom mjestu usred grada otvorio atraktivni “butik”, pa kad je gazda Hajduka Duje ( Mustafa Nadarević u TV seriji “Velo misto”) predložio trgovca za potpredsjednika, najzagriženiji stari hajdukovac iz redova radništva Ferata ( Aljoša Vučković u TV seriji) opalio je šakom o stol, a Duje (sjedinjen lik Fabjana i Luke Kaliterne) brzo mu je replicirao:

- Odriši ti kesu, Ferata! I budi prešidente!

- Ja kesu neman - odgovorio je Ferata - jer sam obični radnik, ali dušu Hajduka ne prodajem.

- Ja san ga stvorija, ja ću ga i prodat. Ali ti bi ga uništija!

- I to ako treba, bolje nego Hajduka prodat, ali se barem ne sramotit!

Bila su to druga vremena. Hajduk je došao u Zagreb na gostovanje i smjestili su se u Esplanadi. Blještavo uređen hotel i luksuzne sobe oduzeli su hajdukovcima dah tako da su se trgli tek u drugom poluvremenu, a zbog izgubljene utakmice jedva su izvukli živu glavu po dolasku u Split koji ih je dočekao kao izdajice koje su prodale utakmicu.

Demoliran je klupski dom, a netko je očajnički izlanuo da bi bilo najbolje sve polit benzinom i zapalit, što je dalo ideju da se podmetne požar i zaradi novac na osiguranoj zgradi kako bi se došlo do novca za novo putovanje u Zagreb i osvetu Građanskome.

Eto ubrzo još jednog rata i Talijani hoće posvojit Hajduka. Međutim, Hajduk nije htio pozdravljati “romanamente”, ondašnjim fašističkim pozdravom. Pa su, piše Smoje, odmah skočili iz tadašnjeg poslanstva da moramo pristat na pozdrav, jer da ćemo izazvat diplomatski spor. Nudilo se Hajduku stadion, nastup u pravoj talijanskoj ligi, ali je sve odbiveno. A brico, Meštar ( Boris Dvornik), uhvatio se za glavu:

- Majko moja, a mogli smo im reć da ćemo nastupit čim sagrade novi stadion. Dok bi to oni izgradili, odnija bi vrag i Mussolinija i Hitlera, a nama bi osta stadion. Sve care i carevine može odnit vrag, ali Ajduk će zauvik ostat!

Ode i taj rat i Hajduk sada nastupa u oslobođenome Splitu kontra momčadi Crvene armije, ali oni traže da sudi njihov sudac. Odmah je došlo do svađe. Smirili su situaciju hajdukovci koji su bili bliži novoj vlasti. Na utakmici je izbio incident jer se brico Meštar potukao i završio u zatvoru nezadovoljan suđenjem njihova suca.

Došao ga je iz zatvora izvući Papundek, njegov pomoćnik iz brijačnice otprije rata, koji je sada kao partizan napredovao u vlasti. Meštra bricu pitaju je li bio zatvaran, a brico odgovara: - Kako nisam, tko god je novi došao, mene bi zatvorilo.

Hajduku je zatim ponuđeno da bude vojni klub, ali su se hajdukovci elegantno izvukli:

- Kad god bude Crvenoj armiji trebalo, evo nas, ali mi moramo ostat klub ovoga grada, Splita i Dalmacije, vezan za ovo naše tle, bonace i fortunale.

A brico je poentirao:

- Faljen Isus, druže komesaru!