Na afričkom jugu potrošili 1,7 milijardi dolara za stadione

Iako su kritičari tvrdili da neće biti dovršeni na vrijeme, u ožujku je svih 10 južnoafričkih stadiona bilo spremno za utakmice predstojećeg Svjetskog nogometnog prvenstva. Upitno je, međutim, hoće li stadioni nakon 31-dnevne svjetske smotre ostati tek monumentalni spomenici ekstravaganciji i rasipništvu u jednoj siromašnoj zemlji ili će zaista svrsishodno služiti južnoafričkom sportu.

Pet novih, pet renoviranih

Kad je Južnoafrička Republika 2004. godine izborila domaćinstvo SP-a, planirani proračun za gradnju i obnovu desetak stadiona bio je skromnih 390 milijuna dolara. S godinama je spomenuti iznos višekratno nabujao, a konačno se zaustavio na 1,7 milijardi dolara. Južnoafrikanci su tim novcem sagradili pet novih stadiona u Cape Townu, Durbanu, Port Elizabethu, Nelspruitu i Polokwaneu, a ostalih pet je manje ili više renovirano.

Je li se taj fantastični iznos mogao bolje iskoristiti u gradnji stanova, poboljšanju životnog standarda Južnoafrikanaca (50 posto stanovnika živi ispod granice siromaštva) i borbi protiv širenja AIDS-a?

- Kad zemlja ulazi u investiciju kao što je organizacija Svjetskog prvenstva u nogometu, svi resursi i fondovi nedvojbeno napuštaju projekte škola i bolnica i okreću se stadionima. A bojim se da će nakon natjecanja ti stadioni zjapiti prazni. Postat će ‘bijeli slonovi’ - rekao je prije nekoliko mjeseci južnoafrički borac za ljudska prava Dennis Brutus.

Betonski luk sa žičarom

Činjenica je da se u gradnji stadiona otišlo korak dalje nego što je uistinu bilo potrebno za svjetsku nogometnu smotru. Kako drukčije objasniti betonski luk koji nosi žičaru iznad stadiona u Durbanu? Nelspruit i Polokwane definitivno će se suočiti s “bijelim slonovima”, jer u tim gradovima nema velikih i popularnih ragbijaških ili nogometnih klubova koji bi koristili stadione nakon SP-a.

U tome Južnoafrikanci nisu nimalo posebni, jer Kinezi još pokušavaju pronaći pravu svrhu 450-milijuna dolara vrijednog “Ptičjeg gnijezda”, olimpijskog stadiona u Pekingu, a Nijemci su svjesni da Zentralstadion u Leipzigu nema smisla bude li i dalje ugošćavao nogometne četvrtoligaše.

Malo štedljivosti ne bi manjkalo organizatorima SP-a. Cape Town i Durban već su imali solidne ragbijaške stadione s više od 50.000 mjesta na tribinama, ali su ipak uspjeli isforsirati gradnju novih objekata. Durban je tako sagradio potpuno novi nogometni stadion sa 70.000 mjesta, i to samo nekoliko metara od ragbijaškog stadiona za 52.000 gledatelja. Stadion Greenpoint u Cape Townu, smješten na fantastičnoj lokaciji između planine Table i Atlantika, stajao je 600 milijuna dolara, 180 milijuna više od “Ptičjeg gnijezda” i dvostruko više nego što je prvotno planirano.

Međutim, očito je da Južnoafrikanci podižu velebne sportske građevine ne pazeći striktno na logiku i isplativost. Žele svijetu predstaviti i nešto više od puke sposobnosti da se ugosti Svjetsko prvenstvo, žele se prikazati kao moderna nacija, vodeća na afričkom kontinentu. U taj “vlak domoljubnog ponosa” uskočili su mnogi Južno- afrikanci, bez obzira na posljedice.

Sasvim nova percepcija

- Svjetsko prvenstvo u JAR-u utjecat će pozitivno na cijeli afrički kontinent, baš kao što se to dogodilo kad je Barack Obama izabran za američkog predsjednika. Bliži se veliki trenutak za Afriku! Pa ako zbog toga stadioni nakon SP-a moraju ostati prazni, neka ostanu! - kaže južnoafrički nadbiskup i nobelovac Desmond Tutu.

Koliko god zvučalo apsurdno, gradnja preskupih i luksuznih stadiona spasila je Južnoafričku Republiku od globalne recesije, osigurala visoki razinu zaposlenosti i pridonijela državnom proračunu i nacionalnoj ekonomiji više nego što je iz nje izvukla. Sve će to jednog dana netko morati platiti, saznali su to ovih dana i navodno rastrošni Hrvati, ali na jugu Afrike samo malobrojni trenutačno o tome razmišljaju.

- SP nas neće izvući iz siromaštva, životni standard Južnoafrikanaca neće se promijeniti zbog organizacije svjetske smotre, ali će od lipnja 2010. godine cijeli svijet našu zemlju i afrički kontinent doživljavati na sasvim drukčiji način - kaže Frans Cronje iz Južnoafričkog instituta za rasne odnose.