Mamić hrani više od 200 ‘gladnih usta’

ZAGREB - Kada sam u klubu radni elan je 120 posto, kada me tamo nema ništa ne rade - požalio se tijekom jednog razgovora s novinarima Zdravko Mamić, a nakon što mu je netko u Tursku javio da u Maksimirskoj 128 vlada pustoš od kada je izvršni dopredsjednik u Beleku.

Danas drukčija priča: ili je šef stalno u klubu, ili su radne navike otišle na razinu više s obzirom da je Mamić udario “kontru” recesiji i povećao radnoj zajednici plaću za deset posto.

Neće se to osjetiti previše na budžetu kluba s obzirom da se na transfere neće trošiti. U momčadi će curiti s lijeve strane, ali zato će uposlenici moći uživati u neočekivanoj povišici , pa možda i kojem danu više na moru.

Brojka od 200 zaposlenika u Maksimirskoj 128 koja je zasvjetlila u javnosti kad se počelo govoriti o ‘Mamićevim povišicama’, dočekana je s popriličnom dozom nevjerice. Zar je moguće da ih je toliko? Zar je Dinamo tako jaki gospodarski subjekt? No, računica pokazuje da je doista riječ o dvjesta usta koje se hrane na ‘plavi pogon’.

Prvi zaposlenik kluba je Zdravko Mamić. Sam je u više navrata priznao da je u klubu prijavljen na plaću od 5000 kuna kako bi mogao ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu za sebe i svoju djecu. Pitanje je koliko su onda plaćeni drugi u maksimirskim uredima kad je gazda zadovoljan sa svotom manjom od prosječne zagrebačke plaće.

Od Mamića se ustroj dalje dijeli na tri čovjeka: Damir Vrbanović je generalni direktor zadužen za pravne poslove i odnose sa sportskim organizacijama (Udruga 1. HNL, HNS, Uefa...); Ivan Tica pod sobom drži odjele marketinga, nabave i logistike, a Siniša Jagodić je zadužen za odnose s javnošću. Taj trojac vodi brigu o tridesetak zaposlenika. Zoran Mamić brine se o sportskoj politici kluba. Osim prve momčadi i stožera, u to ulaze i liječnici, fizioterapeuti, tehnički tajnik Davor Bukovina, ekonom Livijo Cvrk i vozač Mile Belić. Riječ je o ukupno oko 40 osoba zajedno s igračima.

Da bi prva momčad svake sezone dobila svježu krv brine omladinska škola koja je poslije nogometaša i najveći “gutač” proračuna. Romeo Jozak kao šef škole ima 40 zaposlenih (32 trenera i prateće osoblje) koji nogometno odgajaju nasljednike Butine, Bišćana, Badelja...

Puno se troši i na stadionski kompleks koji Dinamo iznajmljuje od grada. Svakako najugodniji detalj u gomili betona je travnjak o kojem svakodnevno brine direktor stadiona Miljenko Sakoman s timom koji broji 20-ak ljudi.

Posebna priča je nekolicina ljudi koji su zadužili Dinamo tijekom bogate povijesti kluba iz Maksimira, a o kojima se “modri” brinu dajući im određenu naknadu za razne usluge. Najbolji primjer onoga o čemu pričamo je Štef Lamza. Veliki igrač nema drugi prihod od onoga koji dobiva za skautske usluge.

Možda ne direktno, ali Dinamo je usko vezan i uz financiranje Ženskog nogometnog kluba Dinamo, Atletskog kluba Dinamo - Zrinjevac te Atletskog kluba za osobe s invaliditetom, čime se dolazi do brojke od 200 osoba čija egzistencija ovisi o klubu iz Maksimira.

Naravno, takva brojka je zaslužna i za popriličnu izdašnost Grada koji je najveći sponzor Dinama. Primjerice, “modri” su u prošloj sezoni dobili oko 40 milijuna kuna iz gradskog proračuna. Osim iz fonda podrške sportu, dobili su određenu naknadu kroz sponzorstvo Zagrebačkog holdinga...

Najviše se pak prihodovalo od prodaje igrača. Skupilo se tu oko 60-ak milijuna eura, novac istina dolazi obročno, ali redovito. Osim Mamića, i drugi veliki tata, Milan Bandić, također pazi da su u Maksimiru svi siti i zadovoljni. Dok je njih dvojice i love od transfera - nema recesije!