'MALI ZNA, ALI JE PREVIŠE FIN...' Trebao je biti novi Plavi 9, ali Dinamo mu je bio poput maćehe

Andrej Kramarić rođen je 19. lipnja 1991. godine u hrvatskoj metropoli, u Zagrebu. Već od malih nogu bio je zaluđen bubamarom, a otac Josip, koji se tijekom cijele dosadašnje karijere pokazuje kao presudan faktor u suodlučivanju (ili barem jedan od njih), sa šest godina uzeo ga je za ruku i odveo u Maksimir. Tamo gdje većina purgerskih klinaca želi zaigrati najvažniju sporednu stvar na svijetu.

Čak i onaj koji ne zna previše o nogometu, nije mogao promašiti kada je vidio lakoću kretanja te postizanja pogodaka ovog ekstra talentiranog tinejdžera koji je (od)rastao na Hitrec-Kacianu. S vršnjacima se, doslovno, poigravao, zabijao na sve moguće načine, pa je već u juniorskoj dobi postao predmet intenzivnog stručnog, navijačkog te medijskog promišljanja. Naravno, tata Joža bio je na svakoj utakmici, nerijetko je pohodio i treninge, često s kemijskom i komadom papira u džepu. Pomno bi se bilježio svaki udarac... Ne samo Kramarićev! Već i njegovih konkurenata.

No, tada je Andrej već postao javna ličnost, proglašen novim Plavim 9 što je u Maksimiru posebna statusna kategorija još od vremena Jerkovića i Cice Kranjčara. Nije tada bilo priča o milijunima te ostalim folklorima, iako su mu svi ljudi struke predviđali veliku karijeru rasnog golgetera. U omladinskom pogonu Modrih postigao je 452 gola što je rekord koji će biti vrlo teško nadmašiti, a u seniorskoj momčadi Dinama debitirao je 24. svibnja 2009. godine, protiv Zagreba.

Televizijski komentator tada ga je najavio kao najefikasnijeg napadača ikad poniklog u ZG inkubatoru, kao neviđeno čudo od djeteta, fetivog Purgera kojemu je čast nositi plavi dres. Ipak, treneri su se mijenjali (Jurčić, Zajec, Halilhodžić), a Andrej Kramarić sve je češće bio član skupine TNT. Trenira, ne igra, trenira... No dobro, valjda su bolji bili Papadopoulous, Slepička, Dodo, Sylvestr, Sivonjić, Primorac... Uvijek bi se našla neka “začkoljica”.

- Kramarić je previše fin - rekao je Vaha.

U prijevodu, s talentom i kvalitetom nema problema, ali - mekan je. Krama je bio nezadovoljan “mrvicama”, no Dinamo je njegov klub, pa je čak pristao u proljeće 2011. otići u poznato utočište maksimirskiog viška i talenata koji se tek trebaju realizirati, a gdje Tomislav Ivković nije imao izbora nego pružiti mu pravu priliku. S ukupno 23 gola u sezoni 2012/13. izborio si je povratak među “velike dečke” gdje su ga ponovno skromno tretirali (Jurčić) sve dok se nije dogodila već stoput opisana eksplozija u Koprivnici u prvoj HNL utakmici Zorana Mamića kao trenera.

Joži je tjeranje iz Dinama došlo kao as na desetku budući da je ionako nestrpljivo čekao. Ili minutažu ili odlazak. Zvezda, Hajduk, Maribor... Ma, bilo gdje, samo da mali igra! Najbolji potez napravio je kada se dogovorio s Damirom Miškovićem.

Rijeka je, ponajprije zahvaljujući Kramariću, počela igrati na drukčiji način. Sve igračke kvalitete (realizacija, smisao za igru i prostor, dribling...) došle su na vidjelo kada se počeo kretati između linija, poput lažne devetke. Na urođene tehničko-golgeterske predispozicije nadogradio je obveznu igru, postao hrvatski reprezentativac i napadač vrijedan nekoliko milijuna eura... Baš ono što je tata Joža, valjda najteži mogući pregovarač na području Balkana, cijelo vrijeme govorio! Osam golova Zmaju, pet Lokomotivi, hat-trick Hajduku i Feyenoordu samo su neka od dostignuća od kojih je možda jači dojam kojeg je ostavio protekle jeseni. A taj je da nitko od Eduarda nije dominirao s takvom lakoćom...

Andrej Kramarić postao je najskuplji te svakako jedan od boljih igrača koji je ikada zaigrao za Rijeku. A da ste mu to rekli pred godinu dana...

- Ha, ne znam, bumo vidli, glupo je sad tu meni nešto najavljivati...