Ladić: Svaka je novotarija na štetu vratara

ZAGREB - Spremate se na nogometno Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku. Čuvajte se, tamo vas čeka opasni Jabulani! Ne bojte se, možete mirno početi pakirati kovčege, nije riječ o opasnoj divljoj životinji ili nepoznatoj smrtonosnoj bolesti. Dovoljno ste uplašeni pričama i napisima o kriminalu u JAR-u, opasni Jabulani bit će prijetnja samo Ikeru Casillasu, Gianluigiju Buffonu, Juliu Cesaru, Sergiju Romeru i ostalim vratarima na svjetskoj smotri.

Jabulani je nova Adidasova lopta napravljena posebno za Svjetsko prvenstvo, nova kreacija posljednja u nizu onih koje Adidas proizvodi za svaki mundijal od Meksika 1970. godine.

Jabulani će, tvrde u Adidasu, biti još bolji i brži od onih prethodnih. Može se očekivati velik broj pogodaka, ali i ogorčenje vratara koji se sve češće žale na moderne projektile od lopti.

Nekadašnji vratar hrvatske nogometne reprezentacije i brončani sa SP-a u Francuskoj 1998. godine Dražen Ladić (59 nastupa) dobar je poznavatelj tematike. I sam je u karijeri ponekad primio poneki ‘čudni’ pogodak.

- Nema tu puno mudrosti, sve novotarije koje se uvode u nogomet uvijek idu na štetu vratara. Najprije su uveli zabranu hvatanja rukama nakon što igrač vrataru da povratnu loptu, a u novije vrijeme te lopte s kojima nikad ne znaš kakvu će imati putanju.

Valjda je to dijelom jer je u interesu nogometne igre da pada što više golova...

- To je u redu, no danas je najgore biti vratar. Golman je uvijek najviše kriv kad primi neki pogodak, no to mogu govoriti oni koji ne znaju kakve su danas te moderne lopte. Kad igrač dobro zahvati loptu, kad pogodi taj ‘suhi list’, nema šanse da čovjek na golu predvidi gdje će ona završiti.

Famozni Jabulani kojim će se igrati u Južnoj Africi bit će još lakši, još brži i nepredvidljiviji...

- Nekad sam više pratio kakve su lopte dok sam još igrao, no znam da je danas još gore i shvaćam kad vratar primi pogodak. Čovjek nije kriv jer lopta divlja, a svi se pitaju kako je takav udarac završio u mreži. Samo vratari znaju kako je to.

Bilo je tako i u vaše igračko doba?

- Naravno, nije to samo u posljednjih nekoliko godina. Dobro se sjećam kako je to bilo s onom Etrusco loptom iz 1990. ili s ‘trikolorkom’ s kojom se igralo u Francuskoj 1998. Već dugo je to tako, nitko ne shvaća golmane, a oni su na sto muka jer današnje lopte od trenutka udaranja na putu do mreže nekoliko puta promijene pravac kretanja. Ako igrač zna kako je treba udariti, a to zna većina pravih igrača, vratar je vrlo često nemoćan kako god dobar bio.

Imali tu neko logično objašnjenje?

- Nisam potpuno siguran zašto, no mislim da je riječ o onom dijelu lopte gdje je ventil. Lopte su danas vrlo, vrlo lagane, ali ne i na onom dijelu gdje je ventil. Nema više normalne rotacije kako je to bilo s nekadašnjim jednostavnim loptama.