Gdje Hajduk, klub orijentiran na prodaju, može tražiti pojačanja? U vlastitom kadru, to je barem jasno. Novca za kupovinu nema i Hajduk u proljetnom dijelu sezone mora pojačanja pronaći u svome dvorištu. Od igrača koji su u kadru napraviti bolje, učinkovitije i nadasve produktivnije nogometaše. Dobro to zvuči, formula je sjajna, ali da je lako na travnjaku nekog podići za stepenicu-dvije, onda nitko ne bi ni kupovao nove igrače. No, Hajduk je u takvoj situaciji da nema drugog izbora. Samo je jedan put, naizgled jednostavan, ali s druge strane tako težak i mukotrpan. Koji igrači bi u drugom dijelu sezone trebali predstavljati najveća pojačanja? Oni koji su prošle jeseni imali skromni učinak, a velika su očekivanja bila vezana uz njihovo ime. Kvartet je u prvom planu, za četvoricu igrača ove pripreme bit će veliki test mogućnosti.
U sljedeća četiri tjedna pokušat će se izboriti za mjesto u momčadi, pokazati treneru kako zaslužuju veću minutažu i, naposljetku, Hajduku pružiti učinak adekvatan svom igračkom rejtingu zbog kojeg su u startu sezone (ili dolaska) titulirani kao nositelji igre. Pritom smo se u prvi plan odlučili staviti ofenzivce, jer asistencije i pogoci podižu momčad, daju impuls igri. Igrači, poput Milića, Mikanovića i Anđelkovića također su u kategoriji onih koji su imali skromniji učinak od očekivanja prošle jeseni, međutim napadači i ofenzivni veznjaci su igrači koji igri daju prepoznatljivost i konačnu sliku. Zato su aktualne zimske pripreme od životne važnosti za kvartet, na proljeće se od Iluridzea, Maglice, Andrijaševića i Bukve očekuju izdanja koja ćemo svi pamtiti.
Giorgi Iluridze (9 puta prvotimac u HNL-u, 1 pogodak, 1 asistencija)
Doveden je kao veliko pojačanja, igrač koji je u trenutku dolaska na Poljud bio pred vratima A-reprezentacije Gruzije. Igrač koji je nogometnu školu prošao u Dinamu Tbilisi primijećen je već u omladinskom pogonu zbog čega je iz Gruzije sa 16 godina otišao u tada bogati i europski ambiciozni Anži. Međutim, nije se naigrao u konkurenciji velikih zvijezda poput Sammuela Eto’a. Vratio se u Gruziju, igrao za Dilu i stigao do Hajduka u 21. godini. Iluridze je postigao samo jedan pogodak, dodao tom učinku i jednu asistenciju, a ne može se reći da nije imao prilike. Tudor je forsirao Iluridzea u ulozi napadača, krilnog igrača i polušpice. Imao je 11 nastupa, od toga devet u prvom sastavu, međutim status pojačanja nije opravdao. Kao alibi može dobiti aklimatizaciju na novu sredinu, na nove uvjete rada, za koje je i sam kazao kako su drukčiji, bolji i zahtjevniji, nego u Dili. Međutim, adaptacija je završena, iza Iluridzea je polusezona za zaborav. Od vižljastog driblera mora Hajduk puno više dobiti nego prošle jeseni. Iluridze je stigao s ulogom igrača koji će rješavati utakmice. To nismo vidjeli u protekloj polusezoni, zato ima pripreme da nam svim pokaže kako se u njegovim nogama krije velika klasa.
Anton Maglica (13 puta prvotimac, 5 pogodaka, 3 asistencije)
Centarfor s pet pogodaka u sveukupno 15 jesenskih prvenstvenih utakmica. Premalo za prigodu koju je imao u prvom dijelu sezone. Odlično je krenuo, zabio četiri pogotka u startnih mjesec dana, a onda tri mjeseca nije poentirao. Treba li tome što dodati, treba li objašnjavati zašto je Maglica veliki prostora za napredak Hajduka na proljeće? Jasno, ne treba. Prošle zime bio je jedan od najboljih na pripremama u Turskoj. Zabijao je, asistirao, pokazao da je željan igre. S obzirom da će Hajduk teško do novog napadača, a pritom je neizvjesno hoće li Kouassi ostati na Poljudu ove zime, Maglica ima novu šansu. Sa 21 godinom dovoljno je mlad, a bude li pritom zdrav i koncentriran, eto svih preduvjeta da se Maglica potvrdi kao prvi napadač Bijelih. Istina je da može, jer u startnih osam utakmica sezone čak je četiri puta bio ključni igrač Hajduka. Zašto taj učinak nema u kontinuitetu, nego se nakon odličnog starta Maglicu treba čekati mjesecima? To je pitanje u čijem odgovoru sigurno leži i riječ “sazrijevanje”. U Hajduku je godinu i pol dana, za to vrijeme često se borio sa ozljedama, ali vrijeme je da napokon bude fit. Proljeće je za Maglicu polusezona istine.
Franko Andrijašević (8 puta prvotimac, 4 pogotka, 0 asistencija)
U sedam mjeseci došao je od reprezentacije Hrvatske do klupe Hajduka. U veljači prošle godine debitirao je za Vatrene protiv Koreje u Londonu, a u rujnu je zauzeo mjesto na pričuvnoj klupi Hajduka. Tudor od Andrijaševića traži igru u oba smjera, više trke i obrambenog angažmana. Takav je kriterij za svakog igrača koji dobije dres prvotimca, a veznjaci moraju i više od ostalih potegnuti. Andrijašević je riješio dva susreta u kolovozu (Hrvatski dragovoljac i Lokomotiva) i to je bilo sve. U lipnju Andrijašević puni 23 godine, leti vrijeme za igrača koji je prošle sezone bio jedan od dragulja Hajduka za prodajni izlog. Zato je s Andrijaševićem i produžen ugovor, ali 13 nastupa (5 s klupe) nije minutaža kojom bi Franko bio zadovoljan. Istina je da će biti velika gužva u veznom redu, ali za pravog igrača konkurencija je samo dodatni motiv. Ako se Maglica mora koncentrirati, onda Andrijašević treba pojačati obaveznu igru, kako to treneri vole kazati, kada veznjak treba ispratiti protivničkog igrača na obje polovice terena. Pamtimo Andrijaševića izdanja iz sezone 2012./13., poglavito iz jesenskog dijela kada je bio prvo ime Bijelih. Od stare slave se ne živi, međutim, uvijek je dobro prisjetiti se da je Andrijašević nekoć znao biti nositelj igre.
Haris Bukva (7 puta prvotimac, 0 golova, 2 asistencije)
Najveća enigma u kvartetu. Kreativne asistencije njegova su prepoznatljivost, ali može li Bukva dodati i još nešto tom segmentu igre. Nedostaje mu brzine, probojnosti i ukupnog učinka s kojim bi opravdao ulogu pojačanja. U Hajduk je došao na kraju ljetnog prijelaznog roka, prvih mjesec dana sve oduševio, imao asistencije protiv Dinama i Rijeke. Međutim, njegov se doprinos igri Hajduka zaustavio u tom malom vremenskom okviru. Bukva zna nogomet, zna s loptom, ali nije pokazao da može biti ključni igrač. Dva jesenska bljeska nedovoljna su da bi nekog uvjerio kako mu treba pružiti minutažu u kontinuitetu.
Kao i ostali “dužnici”, i Bukva je imao prilike. Do ozljede (sredinom listopada) Bukva je bio standardni prvotimac, a ukupno je upisao osam nastupa od kojih je samo jedan bio s klupe. Mora više pružiti Bukva da bi potvrdio status pojačanja. Hajduk malo igrača dovodi, pa su svi nogometaši “sa strane” pod velikim povećalom stalne usporedbe s domaćim mladim nadama. Bilo bi dobro da je i Bukva toga svjestan na startu zimskih priprema.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....