Kako je Barça izgubila status ‘vanzemaljca’

ZAGREB - Nema sumnje da bi prizor bio katarzičan za mnoge Katalonce. Plaza de Cibeles - madridski trg na kojem Real tradicionalno proslavlja svoje naslove - nakon finala Lige prvaka postaje pozornicom za veliku Barçinu feštu.

Pedeset tisuća navijača u crvenom i plavom sjatilo se tog 22. svibnja pored fontana u srcu oholog Madrida da bi podiglo ‘klempavi’ pokal i narugalo se političkom i sportskom neprijatelju koji je svojedobno naumio zatrti jezik i nacionalnu svijest Katalonije. Anegdota kaže da su zbog rigidne Francove školske politike klinci u Kataloniji tako pravopisno zakržljali da su svoju ultras grupu (Boixos nois) na maternjem jeziku pisali kao ‘ludi grmovi’ umjesto kao ‘ludi dečki’.

Kako stvari stoje, katalonskoj maštariji iz uvoda ovog teksta na koncu će se narugati čovjek kojem je Barcelona svojedobno poslužila kao lansirna rampa za trenersku karijeru. Jose Mourinho je odande krenuo u bijeli nogometni svijet kao prevoditelj Bobbyja Robsona i prema sjećanju nekih engleskih novinara na početku baš nije puno obećavao.

Kada je Robson umro, magazin FourFourTwo ponudio je svjedocima vremena da bace na papir svoja iskustva sa sir Bobbyjem. “Kao trener Barçe srdačno nas je ugostio na stadionu. Cijeli dan smo bili njegovi gosti, a kada smo na rastanku poželjeli naručiti taxi, Bobby je rekao da to ne dolazi u obzir jer će nas njegov prevoditelj rado odbaciti gdje god treba. Za volanom je sjedio Jose Mourinho i nije bio presretan”, napisao je tom zgodom jedan novinar.

Bizarnom igrom sudbine, prepotentnog prevoditelja u naslijeđe je 1997. godine dobio novi trener - Louis Van Gaal. Godinu dana poslije zajednički su proslavili dvostruku krunu, dok im je u svlačionici sekundirao tadašnji kapetan momčadi Pep Guardiola. Trinaest godina kasnije njih trojica igraju ‘triangl turnir’ za naslov europskog prvaka. Vjerujem da se slažete kako je Lyon, barem u onom iscijeđenom i anemičnom izdanju od srijede, zalutao u ovu priču.

Tko će biti novi europski prvak? Barcelona uživa rejting vanzemaljca u našoj, zemaljskoj nogometnoj priči, premda usporedni test vrijednosti Barcinih i Interovih nogometaša uopće ne otkriva spektakularnu razliku u klasi. Julio Cesar je vjerojatno bolji od Valdesa, Maicon u rangu Danija Alvesa, a Zanetti je bolji od Maxwella. Interova uža obrana u posljednje vrijeme igra čudesno.

Složit ćemo se da je Xavi svemirski brod za Mottu, ali Cambiasso nije slabiji od Busquetsa, niti centarfor Milito puno zaostaje za Ibrahimovićem. Podvucite crtu, jedina megarazlika ogleda se u figuri malog čarobnjaka Messija. Kojeg je povremeno moguće ukrotiti...

Ali čini se da u finišu ove sezone nije moguće zauzdati talent Aarjena Robbena. Nakon što je Ivica Olić na svojim leđima teglio momčad protiv Juventusa i Uniteda, sada je došlo vrijeme za Robbenovu simultanku.

Bayern djeluje sve moćnije, do finala u Madridu stići će uz najmanje stresa. U prijevodu, Olić i Pranjić su u ‘cockpitu’ sa sjajnim izgledima da kraj prve minhenske sezone dočekaju s naslovom europskog prvaka u rukama.