ZAGREB - Mala zemlja za veliki odmor ili raj na zemlji? Niko Bulić i turistički radnici u ovoj zemlji do danas nisu odgovorili koji reklamni slogan bolje predstavlja Hrvatsku u svijetu kao odmorišnu destinaciju, ali Leandro Cufre, Dimitrios Papadopulos ili Florin Cernat u tome ne vide velik problem. Oni drže da su oba slogana potpuno na mjestu.
Legionari gutaju kao Ferrari
Sjajni last-minute aranžmani potrošenih legionara na terenima HNL-a jedan su od argumenata u rukama onih koji žele pokazati da je naš prvoligaški nogomet izgubio kompas. Trpati novac u džepove igrača bez budućnosti i nogometne moći jednako je mudro kao da danas financirate predsjedničku kampanju Damira Polančeca. A legionari koji gutaju poput Ferrarija i ne jamče rezultate nisu jedini argumet protiv ovakve lige.
HNL-u danas zaista možete mnogošto predbaciti. Prije svega, rašomon s licencama zbog čega i nakon posljednjeg kola ne znamo kakvu ćemo ligu gledati sljedeće sezone. Hrvatskoj ligi ne idu u prilog ni navijačko divljanje, ni sumnje za muljaže s kladionicama ili navika utjecajnijih klubova da prepariraju suce te refleks njihovih šefova da tu simbiozu štite itd. Zanimljivo je, međutim, da autorska prava na sve nabrojene devijacije polažu glavešine klubova ili HNS-a. Nogometaši su u toj priči uglavnom sporedni likovi, drugim riječima najmanji krivci.
Objektivan problem HNL-a jest i fenomen koji bismo mogli nazvati “dinamodependencia”. Završni račun natjecanja svodimo tako da modre redovito držimo u krupnom planu, pa Dinamova voluminozna pojava proguta sve ostale klubove, osim Hajduka. I onda dobijemo sliku apokalipse. HNL je grozan jer Dinamova šampionska proslava podsjeća na skeč Monty Pythona. Sve je to jedan veliki cirkus u kojemu publika državnog prvaka izbjegava vlastiti klub jer je odiozno davati legitimaciju tako očitom obiteljskom biznisu. Uz to, igra državnog prvaka je u komi, a trener, usprkos tome, pred milijunskim TV auditorijem nastupa gardom čuvara iz konc-logora.
HNL nije slijepo crijevo
Moglo bi se, međutim, o netom završenoj sezoni debatirati i drugačije. Moglo bi se govoriti o opjevanim ( Badelj, Ibričić) i neopjevanim herojima sezone ( Alispahić, Antolović). Moglo bi se HNL sažeti i kroz seriju najefektnijih sličica (Alispahić puta dva, škarice Karlovcu i lob Butini) ili kroz niz najuzbudljivijih utakmica, poput ove koju su u posljednjem kolu odigrali Slaven Belupo i Varteks (pet pogodaka i četiri vratnice) ili one uzbudljive jesenske golijade Zagreba i Osijeka (5-3).
Da HNL nije slijepo crijevo nogometnog svijeta, posvjedočit će i milijunski transferi nogometaša čije su karijere zapravo tek počele. Nakon Lovrena prema bogatom će se Zapadu otisnuti Vida i Zvonko Pamić. Neće proći dugo kada će istom utabanom stazom krenuti i drugi registrirani dragulji, neki poput Marka Livaje još maloljetni.
Ivančica Sudac, šefica HNS-ova Odjela za licenciranje, otkrila je javnosti fascinantan podatak prema kojemu su naši klubovi najefikasniji izvoznici igrača na cijelom kontinentu. Koliko god moćna bila novovalna fronta, ipak s terena nije uspjela pomesti “oldies but goldies” galeriju. Davor Vugrinec (35) je prvi strijelac lige, Robert Kovač (36) njezin najozbiljniji obrambeni igrač, a Miljenko Mumlek (37) jedan od vodećih playmakera, premda možda proživljava krizu srednjih godina.
Zbrojite i oduzmite, doći ćete do zaključka da HNL uopće nije slabija liga od onih u okruženju. Barem njezin zdraviji dio, onaj omeđen pravokutnikom na travnjaku...