'Joe, u Maksimiru kapetan najčešće prvi leti iz kluba’

Od sveca do razapetog razbojnika došao je Ivan Kelava u kratkom roku. Kronološki je ta nazovimo diverzija išla otprilike ovako; očajna jesen pa višak kilograma, a onda i napisi da Dinamo traži novog vratara.

Klub iz Maksimira tada nije stao iza svoga kapetana. Sve što je Kelava dobio jest Krunin zagrljaj na aerodromu, a i to je bio Judin poljubac. Jer, čim je ekipa sletjela u Tursku, Jurčić mu je uzeo kapetansku traku.

Dinamova propagandna mašinerija taj je čin prikazala kao nagradu Šimuniću, a ne kao kaznu Kelavi. Ipak, informacije iz Turske sugeriraju kako zapravo i nije baš tako. Navodno Jurčić uopće nije razgovarao na tu temu s Kelavom, a nit’ se vratar Dinama baš pomirio s takvim raspletom. I ima Kelava pravo, jer kakav bi to bio kapetan da tako olako pristane na oduzimanje trake.

Različiti tretmani

Ljut je vratar na maksimirske kroničare uvjeren da su (smo) ga bezrazložno uzeli na zub. Ipak, svoj je gnjev kanalizirao na pogrešnu adresu. Što je s klubom koji ga se rješava poput neželjenog djeteta ili djetinjastim menadžerom koji je u njegovu karijeru "ulagao" tek uvredljive SMS poruke novinarima da bi ih potom pokazivao na špici (mogao je pokazati i odgovor op.a.).

Što se kluba tiče Kelava ima svako pravo zagrmiti. Em su razglasili da traže novog vratara, em mu je trener odmah po povratku počeo bacati klipove pod noge. Jel’ to zbog toga što svlačionica nije aplauzom dočekala povratak Jurčića, a Kelava je vođa te iste ili zbog nekih svojih zamjerki na vratara Dinama u lanjskoj Ligi prvaka nije nam poznato, ali je svejedno.

Pravi je trener trebao svakom igraču te posebno kapetanu kluba dati podršku, znanjem ga pogurati ako je skrenuo s prave forme. No, u Dinamu je takav tretman izgleda rezerviran za pojedince. I to one koje su debelo preplatili. Primjerice, Calello je dobivao prilike kada je i slijepcu bilo jasno kako je tip totalna letva. Za neke druge se i dalje opravdava neznanje, tromost i lijenost. Sunce i pijesak u glavi, a putovnicu u džepu...

No, Ivan Kelava Dinamu očito nije u toj kategoriji. Nego u onoj kapetanskoj jer je to ipak klub u kojem zna se kako kapetani najčešće završavaju. Jerko Leko je otjeran nekoliko dana nakon što je izabran za vođu svlačionice. Bišćan je potjeran prije njega, baš kao i Šokota, Niko Kranjčar...

Idealan izbor

Neki bivši kapetani poput Zajeca i Ladića su “persone non grata” u Maksimiru, a Boban u HR nogometu. U novijoj povijesti, osim Badelja koji je otišao u HSV, tek Zoran Mamić nije degradiran, a i to valjda dovoljno govori samo za sebe.

Na takve navike treba podsjetiti i Šimunića za kojeg uistinu smatramo kako je savršen izbor. Iskusan, reprezentativac i igrač za kojeg se može staviti ruka u vatru da će ići do kraja u svakoj utakmici i bez obzira igrao Dinamo u Klokočevcu pored Samobora ili na Parku prinčeva.

Samo je pitanje hoće li i Joe završiti ovako, poput svojih prethodnika. Ivana Kelavu su dan prije smjene grlili. A nekad je biti kapetan Dinama bila čast. I institucija. Doduše, nekad su u Maksimiru institucije bili i treneri i “plave devetke”...