Lovren bi mogao postati “lovren”, dakle pojam za tumačenje stanja u hrvatskom nogometu. Najbolje bi bilo, nastavi li se tako, da se umjesto seniora gleda Prvu juniorsku ligu. Nogomet kao šverc-komerc za izvoz vlastite budućnosti izgleda potpuno besmislen. A možda je to i jedini mogući opstanak nogometa u siromašnoj zemlji.
Pravo nogometno kazalište koje se permanentno i dobro posjećuje podrazumijeva “lovrene” na sceni s višegodišnjim iskustvom, a ovako tek ga malo bolje upoznaš pa zbog njega počneš dolaziti na priredbe, a on, eno, već ode u korist preprodavača i u ime financijske budućnosti kluba.
- Ako se jednoga Lovrena proda za šest-sedam milijuna eura, onda se tome nema što prigovoriti jer tim novcem si osigurao pet godina rada nogometne škole iz koje ćeš izbaciti još najmanje deset Lovrena! - tvrdi Tomislav Ivić, koji se 1990. pojavio u Hrvatskoj s idejom da od Grada kupi Stari plac, pretvori ga u tvornicu novih igrača s tri programatska cilja: odgajati mlade, proizvesti generacije za Hajduk te podići Split na razinu svjetski poznate nogometne Sorbone, od čega bi i komercijalno imao koristi sam grad.
Sljedeći Ivića hrvatski nogometni vizionari morali bi odrediti Hrvatsku prema tim prijelomnim orijentirima, preferirati profesionalnu ligu koje zapravo nema na euro-razini ili se preustrojiti u istaknutog europskog nogometnog izvoznika.
- U karijeri ne znam niti jednog igrača koji mi je kao talent prošao kroz ruke a da nije uspio, kaže Tomislav Ivić - jer oni neposlušni i lutalice propali su bezvujetno. I u mladoga igrača se može prepoznati personality, karakter i snaga volje pa se može i pretpostaviti da će uspjeti i u takvom preranom odlasku tipa Lovren. No ipak predstoje zamke jer sve ovisi kakvom će treneru pasti u ruke. Postoje treneri formatori, poput mene, koji paze na igrača, igru i rezultat, a postoje i oni drugi koji bezobzirno sve podređuju rezultatu pa njima mlad čovjek tipa Lovren ne znači ništa.
Jedan od Hajdukovih primjera je i Goran Vučević, premda je on otišao kao igrač s par sezona u nogama, ali je za ondašnje pojmove to bilo premalo i njegova karijera u Barceloni je uvenula jer nije bilo mjesta za toliko stranaca kao danas. No, Vučevićev ugovor na šest godina u jednoj Barceloni i adekvatni novac bili su presudni za, kako kaže Tomislav Ivić - “jedan raskošni talent kojega se ipak nismo nagledali onoliko koliko nam je mogao pružiti”...
Dakle, na hrvatskom nogometu je da se odluči, hoće li Lovrene gledati ili prodavati!
Vučević: Kad se dobije pravi novac, Lovrena treba prodati
Gorana Vučevića smeta što ga se obično sjetimo kao neviđenog talenta u oba smisla te riječi:
- Jer mene se ipak splitska publika naguštala, odigrao sam prvenstvo i pol u Jugoslaviji i cijelu jednu ligu u samostalnoj Hrvatskoj... Nastupao sam i u onoj momčadi Hajduka koja je sjajno odigrala Ligu prvaka protiv Benfice, Anderlechta, Steaue... No, činjenica je da sam otišao prerano, u dvadesetprvoj, a naigrao sam se prije odlaska jer sam već sa sedamnaest uletio u prvu momčad. Danas su stvari toliko otišle naprijed da se ni Lovrena ne može smatrati pretjerano mladim, pa posvuda u svijetu ima talenata koji rano počinju u prvoj ekipi.
Vučević kao lider Hajdukove škole ne želi mnogo govoriti o prvoj momčadi Hajduka jer je i trener Reja tražio da bi korektnije bilo da se u to ne petljaju, no njegovo mišljenje o Lovrenu je potpuno jasno:
- Nema tu ni trena dileme, kad se dobije pravi novac, Lovrena treba prodati, najprije zbog njega, jer kad će opet dobiti takvu priliku, to se ne zna, a sigurno će bolje napredovati u inozemstvu nego u ovoj našoj ligi. Osim toga, i klub će profitirati, dakle, nažalost, tu nema dileme, Lovrena se mora pustiti i, ne zaboravite, gledali smo ga ovdje znatno manje nego mene.