Alen Halilović igra svoju oproštajnu utakmicu a da još nije navršio niti 18. Prokleto prerano odlaze ti momci na kojima bi Dinamo trebao graditi svoj brend i čijim bi igrama navijači napokon prestali zaobilaziti Maksimir kao da je na stadionu kuga. Nažalost, Fifina pravila ne idu u prilog klubovima s europske periferije... No, za razliku od raznoraznih Murića i sličnih, Alen Halilović može biti ponosan na svoju ostavštinu u klubu u kojem je nogometno prohodao.
- Odlazim iz najdražeg kluba u onaj najveći. O tome sam sanjao jer Barcelona je ipak nešto posebno. Naravno da imam tremu. Svjestan sam da moram raditi puno više kako bih dospio ondje gdje vjerujem da mogu biti - kazao je Halilović u najavi derbija s Hajdukom.
Bolji oproštaj od Dinama nije mogao poželjeti. U Maksimir je stigao s pet godina, a za prvu momčad debitirao je upravo protiv Hajduka u rujnu 2012. godine.
- Iskreno, zadovoljan sam onim što sam pružio Dinamu. Počeo sam sa 16 godina, igrao dosta utakmica. Bilo je tu slabijih, ali i boljih izdanja. Hvala svima koji su vjerovali u mene. Hvala Zokiju pod kojim sam igrao najviše i nadam se da je i on bio zadovoljan sa mnom, mojim igrama i odnosom prema treningu - referirao je Halilović i izvukao osmijeh na lice trenera Mamića koji je sjedio pored njega.
- Ta je utakmica oproštajna, ali i posebna - najavio je Halilović koji tvrdi kako nije razmišljao da se od svog Maksimira oprosti golom Hajduku.
- Bitno je da ekipa pobijedi. Rijeka je imala više sreće, ali u subotu idemo po tu pobjedu za kraj sezone u koju smo uložili puno truda i odricanja - naglasio je budući veznjak Barcelone koji još uvijek nije definirao odlazak u Španjolsku.
- Nikada nisam krio da imam motiv više kada igram protiv Hajduka. Zabio sam im dosta golova u mlađim kategorijama.
Jedina tabu tema na oproštajnom druženju s Alenom bila je reprezentacija.
- Poziv ne bih komentirao - naglasio je, što se može protumačiti kao da razmišlja o otkazivanju poziva za U-21.
- To nisam rekao - nasmijao se zagonetno.